Američka stopa inflacije u travnju je pala na 3,4 posto s 3,5 posto u ožujku, što je po prvi puta ove godine da je inflacija bila slabija od očekivanja analitičara. Mjesečna stopa od 0,3 posto je za desetinu slabija nego u veljači i ožujku, a popuštanje inflatornih pritisaka ponajviše odražava snažan pad cijena u kategorijama poput novih i rabljenih automobila, rent-a- car usluga, hotelskog smještaja i zrakoplovnog prijevoza. Bilježi se i pad troška stanovanja (rente) kao najvažnije rashodne stavke u osobnoj potrošnji u SAD-u. Preokret u cijenama stambene rente je posebno važan s obzirom na to da iste obično pokazuju postojan rastući trend, koji mogu preokrenuti samo naznake pogoršanja prilika na tržištu rada.
U pogledu uspješnosti FED-ove borbe protiv visoke inflacije, prosječni tromjesečni rast temeljne inflacije od oko 0,3 posto mjesečno i dalje, međutim, anualizirano gledano, ne upućuje na povratak inflacije blizu ciljane razine od oko 2 posto. Iako se inflacija kreće u željenom smjeru, ona i dalje pokazuje (pre)brzu dinamiku, što ne dozvoljava FED-ovo smanjenje referentne kamate Fed Funds prije kraja ove godine. Rast cijena električne energije (+5,1 posto godišnje) te usluga prijevoza (+11 posto godišnje) uz nadolazeće posljedice protekcionističkih mjera jasno pokazuju ‘žilavost’ inflacije.
Očekivano usporavanje američke PCE inflacije na 2,7 posto (prosječno) u ovoj godini, nakon 3,7 posto u prošloj godini uvelike je posljedica baznog efekta te stabilizacije ili pada cijena više energenata. Cjenovni rizici usmjereni su naviše i to naročito zbog rasta plaća, koji je unatoč usporavanju jači nego prije pandemije i snažan je pokretač cijena usluga. Ukoliko ne dođe do osjetnog usporavanja ekonomije, snažan rast plaća mogao bi spriječiti stabilizaciju inflacije oko 2 posto.
Strukturni čimbenici, poput protekcionizma te smanjenja radno-aktivnog stanovništva, također potiču inflaciju. Naime, uskoro slijedi rast uvoznih cijena kineskih automobila iz Kine pod utjecajem znatno viših carina. Ta se odluka odnosi na litijeve baterije (sa 7,5 posto na 25 posto), kritične minerale (s 0 posto na 25 posto), solarne ćelije (s 25 posto na 50 posto), poluvodiče (s 25 posto na 50 posto), te čelik, aluminij i osobnu zaštitnu opremu sa 7,5 posto na 25 posto. Najveći rast carina odnosi se na električne automobile (s 25 posto na 100 posto), budući da su jeftini kineski automobili preplavili europsko, ali i američko tržište.
S druge strane, tehnološka revolucija u SAD-u i rast produktivnosti značajno doprinose stabilizaciji troška rada, što srednjoročno djeluje deflatorno i ta je okolnost nedovoljno javno prepoznata. Uz pretpostavku rasta troška rada od oko 4 posto u godinama pred nama i rast produktivnosti od 1,5-2,0 posto, očekujemo stabilizaciju inflacije u okviru 2,0-2,5 posto.