Transparency International Hrvatska (TIH) na čelu s predsjednicom Davorkom Budimir i dalje postoji i radi unatoč tome što im je središnjica u Berlinu u ožujku javila da su izgubili licenciju, zbog čega su spremni i na sudski postupak. Posebno su se fokusirali na udruge, zaklade, političke stranke i transfere novca. Zahvaljujući političkim prepucavanjima, afere iskaču kao iz paštete, još jednom dokazujući da u Hrvatskoj nema transparentnosti ni sustavne borbe protiv korupcije.
• Što nam još sve prolazi ispod radara? – Cijeli niz biznisa još je izvan radara. Afere s HDZ-om, SDP-om, kreditima i zajmovima ne bi uopće došle u fokus da se nije dogodila afera, i u tom je smislu izbijanje korupcijskih afera dobro jer se upozorava na nepravilnosti. Kako financijski inspekcijski nadzor dolazi u privatne tvrtke, tako može i u bilo koju političku stranku jer je i ona pravni subjekt. U sudskom registru nalaze se podaci za svakog poduzetnika i povezani su s Registrom FINA-e, vidite povijest tvrtke i sve promjene. Postoji i Registar udruga u kojem su podaci o njima, a za stranke ne znate ništa, samo ono što same odluče objaviti ili obrasce koje moraju dostaviti DIP-u. Stoga se intenzivnije posljednjih mjeseci bavimo time, ali i javnim tvrtkama, udrugama i zakladama.
• Što ste zanimljivoga otkrili? – Financije u udrugama problematične su, problem sa zakladama su nazivi, a najtransparentnije su korporativne zaklade. Imamo njemačke zaklade koje se zovu zaklade, ali su u Hrvatskoj registrirane kao strane udruge. To znači da ne morate imati statut, već samo opis djelatnosti i svrhu. Pogledajte bilancu tih zaklada. Ne možete imati na godišnjoj razini donaciju od dva ili tri milijuna kuna, a onda transfere preko računa od 15 ili 18 milijuna kuna. To što imate priljev i odljev novca koji je tri ili četiri puta veći od njihovih donacija i financijskih rezultata rezultat je toga što njemačka zaklada doznači novac po nekom projektu na krajnje mjesto troška, a ne na korisnika. Pitanje je kamo transferira novac, no prirodno je da će njemačka zaklada koja je naklonjena ljevici financirati lijeve, a ona desnici desne programe. Problem je u tome što je to i način financiranja stranaka koji se ne vidi u bilanci političke stranke. Jer, jedna će zaklada, primjerice, financirati političku ljetnu školu, druga žene u politici i slično. Taj je novac, znači, potrošen za aktivnosti političke stranke, a tamo se ne vidi jer zaklada plaća predavače i troškove smještaja preko krajnjega korisnika. Svakako treba upozoriti i na nepravilnosti u javnim tvrtkama. U njihovu poslovanju sporna je učinkovitost, ugovori o radu i bonusi te sustav donacija i sponzorstva.
• Gotovo svakodnevno viđamo da korupcija izvire iz svih segmenata društva u koje je značajno umiješana politika: javna nabava, pravosuđe, zdravstvo, sport, poslovni sektor… – Nama je sada najveći fokus novac u politici. To se odnosi na političke stranke, udruge, zaklade, ali i na transfere novca u politiku, kao i na transfere novca iz politike. Hrvatska nema zakon o lobiranju ni registar lobista. Pogrešno je shvaćanje da je lobiranje vrsta prikrivene korupcije. Morate znati tko lobira i za koga. U Hrvatskoj lobiraju svi za sve, a najviše oni koji ne bi smjeli. Lobira se u kafićima, restoranima. Svi sastanci Junckera i povjerenika dnevno se objavljuju na web-stranicama. Točno znate tko se s kim, zašto i kada sastao. Mislim da je i javna nabava veliki problem. U postupcima javne nabave u Hrvatskoj nestane 40 milijardi kuna na godišnjoj razini. Tako je i na razini EU, no problem s Hrvatskom jest u tome što mi nemamo novca.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju Lidera.