Globalno razduživanje od strane međunarodnih banaka koje smanjuju prekogranično kreditiranje uzrokuje zabrinutost zbog ranjivosti središnje i istočne Europe uslijed visoke razine stranog vlasništva nad bankama u toj regiji, stoji u najnovijim Erste analizama.
Analitičari Erste Groupa analizirali su podatke kako bi pokazali zašto se zemlje iz skupine SIE6 (Hrvatska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka) izuzev Mađarske ne nalaze ni na direktnoj ni na indirektnoj osi snažnog globalnog smanjenja financijske poluge.- Ključni razlog za ograničeno razduživanje u regiji SIE jest činjenica da su austrijske banke, koje dominiraju u kreditiranju regije, uglavnom povezane s Njemačkom te se ne oslanjaju pretjerano na izvore financiranja iz Velike Britanije (koja je dosada bila najagresivnija u smanjenju financijske poluge) i periferije. Drugi je razlog i taj što su, zbog svojeg nižeg javnog duga i relativno malog bankarskog sektora, ekonomije zemalja SIE imale mogućnost izbjeći začarani krug velikog bankarskog sektora s visokim udjelom financiranja dugova država s kojim se bore zemlje poput Grčke i Španjolske - objašnjava Juraj Kotian, voditelj Odjela za makroekonomska istraživanja za regiju SIE Erste Groupa.
Istovremeno, inozemne obveze banaka smanjuju se u nekim zemljama iz skupine SIE6, posebice onima s velikim udjelom deviznih kredita, koji se smanjuju uslijed regulatornih ograničenja ili intervencija. Osim toga, u prva četiri mjeseca 2012. značajno se smanjio opseg sindiciranih kredita europskim zemljama u razvoju, pokazuje nedavno objavljeni izvještaj Svjetske banke.
- Međutim, usporedba na međunarodnoj razini pokazuje da je ukupno smanjenje financijske poluge veoma skromno u zemljama iz skupine SIE6 (izuzev Mađarske) te ne očekujemo da će doći do golemog smanjenja izloženosti matičnih banaka. Nadalje, domaća baza depozita sustavno raste, postupno prebacujući fokus na održiviji model imovine financirane domaćim izvorima sredstava - tvrdi Kotian.
Britanske banke i američki fondovi bili su najagresivniji u rezanju prekograničnog kreditiranja diljem svijeta u četvrtom tromjesečju 2011. Istovremeno, prekogranično se kreditiranje preusmjerilo na sigurna utočišta (skandinavske zemlje i centar eurozone) nauštrb zemalja periferije.
Jedan ključni faktor za regiju SIE jest činjenica da se njena dva najvažnija trgovinska partnera, Austrija i Njemačka, nalaze među zemljama koje su najmanje podložne globalnom razduživanju. Unatoč golemom prekograničnom smanjenju financijske poluge od strane banaka na periferiji eurozone, podaci o promjenama stranih obveza banaka pokazuju da, s izuzetkom Mađarske, u zemljama regije SIE gotovo da i nije došlo do smanjenja stranog kreditiranja banaka. Stanje u ožujku 2012. pokazuje da je volumen strane imovine u Poljskoj ostao isti na godišnjoj razini; u Češkoj je čak malo i porastao (unatoč tome što Češka nema kreditni rejting AAA). Niske razine javnog duga i relativno mali bankarski sektor imaju za posljedicu manji rizik za regiju SIE u usporedbi s mnogim ekonomijama eurozone s visokim stupnjem zaduženosti. U tom je pogledu Mađarska iznimka u regiji SIE. Nepredvidivost ekonomskog upravljanja i neortodoksne mjere (koje su omogućile ranije otplaćivanje kredita u švicarskim francima) rezultirale su smanjenjem bilanci mađarskih banaka na obje strane.
Brzina smanjenja financijske poluge u bankarskom sektoru u eurozoni bit će odlučujuća za budući razvoj prekograničnog kreditiranja. Najpopularniji kandidati za primarno smanjenje financijske poluge su britanske banke; sljedeće u nizu su banke u zemljama na periferiji eurozne, koje će biti pod pritiskom uslijed zabrinutosti zbog začaranog kruga rastućeg državnog duga, niskih prognoza rasta i banaka koje se suočavaju s problemima. Srećom, zemlje iz skupine SIE6, pa čak i austrijske banke koje čine okosnicu kreditiranja zemalja iz skupine SIE6, dobivaju ograničena financijska sredstva iz gore navedenih zemalja sklonih razduživanju.
Unatoč neprekidnim napetostima na tržištu državnih obveznica u zemljama periferije te kontinuiranom smanjivanju financijske poluge u bankarskom sektoru Europske unije, državne obveznice zemalja iz skupine SIE6 nisu doživjele naglu rasprodaju, zaključuju Erste analitičari. Programi dugoročnih operacija refinanciranja (LTRO) koje je pokrenula Europska središnja banka u prosincu i veljači pomogli su ujedno i povećati stranu potražnju. Domaći su se prinosi smanjili i vlade zemalja SIE imaju dobar pristup stranim tržištima. Gotovo su sve vlade bile aktivne na stranim tržištima koja su izdavala euroobveznice u prvom tromjesečju 2012. Europska je komisija bila veoma pozitivna u pogledu dosadašnje fiskalne konsolidacije u regiji SIE i predviđa da će zemlje uspjeti smanjiti svoje deficite na ispod 3% BDP-a do 2012. (ili najkasnije 2013.).
Europa se očigledno brže kreće prema prekretnici dublje integracije ili dezintegracije. Premda se smanjenje prekograničnog zaduživanja unutar eurozone i investicijske politike lokalnih banaka i njihovih regulatora naklonjene domaćem tržištu mogu smatrati učinkovitom (financijskom) dezintegracijom, na kraju dana, analitičari Erste Groupa klade se na dublju integraciju. Međutim, očekuje se nastavak velike kolebljivosti na tržištu. Ukoliko Europska središnja banka ponovno uspostavi neke od svojih nekonvencionalnih alata (LTRO, program tržišta vrijednosnica – SMP), to bi imalo pozitivan učinak na priljev kapitala u portfelj.
- Najveću investicijsku priliku vidimo u ulaganju u desetogodišnje mađarske obveznice, gdje će prinos pasti ispod 7 posto (-100bp) nakon provođenja novog programa Međunarodnog monetarnog fonda. Češke obveznice predstavljaju veoma konzervativnu investiciju za ulagače koji se žele kladiti na kontinuiranu averziju prema visokom riziku u Europi. Međutim, ako europski kreatori politika naprave korak prema dijeljenju većeg rizika u eurozoni, prinosi na češke obveznice vjerojatno će slijediti uzlaznu korekciju prinosa na njemačke obveznice. Poljske državne obveznice čine se najneutralnijom investicijom u nadolazećim mjesecima. Dublji pogled na priljev EU kapitala u poljsku ekonomiju pokazuje da financiranje rastućeg deficita tekućeg računa ne mora biti toliko izazovno koliko se to moglo činiti - zaključuje Kotian.