Ni nova vlast mišljenje o nekim važnim zakonima nije previše testirala u javnosti, pa će se tako bez velikih kritičkih argumenata uskoro izglasovati Opći porezni Zakon.
Srećom, do drugog saborskog čitanja Zakona o financijskom poslovanju (i njegova donošenja) još je cijelo ljeto, dakle bit će dovoljno vremena za primjedbe, diskusije i kritike. Jednu od tih prilika zajednički su organizirali HUP, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta i Lider okupivši šest pravnih, poreznih i ekonomskih stručnjaka koji su argumentirano raspravljali o svim aspektima i posljedicama noviteta u finacijskom poslovanju dok je boje zakona osobno branio ministar financija Slavko Linić.
Kritike profesora i stručnjaka Hrvoja Zgombića, Vlade Brkanića, Zlatka Ćesića, Paška Anića, Zvonimira Lauca, Đure Njavre i Velimira Šonje išle su od toga da prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo koje odlučuje o nagodbama (Fina i Ministarstvo financija) nije ekipirano ljudima ni brojčano ni znanjem, preko činjenice da odgovornost člana uprave poduzeća koja nisu u stanju podmirivati svoje obveze nije u korelaciji s počinjenom štetom (odogovornost u pravilu može biti veća od štete, primjerice za dug od stotinjak tisuća kuna odgovara u visini milijun kuna) do toga da se nameću nove ‘kazne‘ i zdravim poduzetnicima samo zato što država nije u stanju restrukturirati vlastitu potrošnju i napokon postati jeftinijom.
Nekoliko je sugovornika upozorilo da u Nagodbenom vijeću nema predstavnika vjerovnika, članovi su iz redova Fine i ministarstva) zbog čega su moguće manipulacije ili pogrešne procjene - naime, nije strogo definirano tko u njega i s kojim kvalifikacijama može ući. Bilo je i primjedbi da Zakon još uvijek više ide na ruku dužnicima nego vjerovnicima, pa i opaske da uopće nije problem ni u starom Zakonu o stečaju nego u činjenici da se on ne primjenjuje u praksi. Jednako argumentirano Linić je pojasnio da ne suosjeća s upravama poduzeća koje su otvarale po nekoliko tvrtki, na njih prebacivale zaposlenike i imovinu, ali ne i dugove. Uostalom već se drugi put u deset godina država i vjerovnici odriču svojih potraživanja kako bi otpisom dugova spasili loša poduzeća.
- Trebamo li štititi upravu na način da dokazujemo da nisu imali drugog izbora nego otvarati nove tvrtke i preprodavati imovinu uz nekoliko milijuna kuna veću cijenu? Kakvu poruku time šaljemo svima onima koje svoje obveze uredno ispunjavaju - pita se Linić odgovarajući tako i onima koji ga kritiziraju zbog činjenice da Zakon donosi previše sankcija onima koji ionako više nisu sposobni plaćati.
Ministar se složio da su neke stvari bile dobro riješene i u starom zakonu no u njemu nije ništa pisalo o tome što kada se on ne poštuje. Nije se složio ni s kritikom da nisu dovoljno ekipirani. - Četiri je tisuće ljudi u Fini, još toliko u Poreznoj upravi, uostalom nelikvidnost mislimo riješiti u šest mjeseci, poslije toga nam neće trebati toliko ljudi - uvjeravao je Linić dodajući da su upravni postupci umjesto sporih sudova brži i troškovno učinkovitiji način rješavanja dugova.
Istaknuo je još jednom i temeljne razloge donošenja novog zakona - u šest mjeseci koliko su na vlasti nelikvidnost je porasla još četiri milijarde kuna, 75 posto poduzeća u dugotrajnoj je blokadi, prema brzini provođenja stečaja 94. smo u svijetu, a studija pokazuje da vjerovnik očekuje kako će naplatiti samo 30 posto potraživanja. Za usporedbu, u srednjoj i istočnoj Europi to je 37, a u zemljama OECD-a više od 60 posto.