Godišnji izvještaj o izvršenju državnog proračuna za 2011. tehnički manje-više udovoljava zahtjevima, iz izvještaja proizlazi da je manjak 14 milijardi kuna. No ako je točna napomena da bi, dodaju li se neizvršene obveze od 2,2 milijarde kuna, manjak iznosio 16,2 milijarde kuna, zašto nije napravljen stvarni izvještaj o izvršenju proračuna.
Nedoumica je to na koju upozorava Katarina Ott u najnovijem aktualnom osvrtu Instituta za javne financije (IJF). U osvrtu pod nazivom ‘Čekajući fiskalnu konsolidaciju‘, Ott zamjećuje kako je izvještaj o izvršenju proračuna, o kojem je Vlada raspravljala 10. svibnja, uz određene manjkavosti u skladu sa Zakonom o poračunu, ali i napominje kako primjerice nama objašnjenja ni zaključaka pa se čitatelj sam mora snalaziti u gotovo 1.700 stranica. Osvrćući se na izvršenje proračuna u prošloj godini, navodi kako je prošla Vlada - strogo tehnički gledano - ostvarila i bolje rezultate od planiranih - prihodi su neznatno veći od planiranih, rashodi su manji, pa je i deficit manji, 14 umjesto 14,9 milijardi kuna. No, Ott upozorava i na nedoumicu - na početku izvještaja stoji, a i iz čitavog izvještaja proizlazi da je manjak 14 milijardi kuna, dok se otprilike na sredini izvještaja nalazi kratka napomena da bi, ukoliko bi se na ukupno iskazani manjak državnog proračuna od 14 milijardi kuna dodale neizvršene obveze u iznosu od 2,2 milijarde kuna, manjak državnog proračuna iznosio 16,2 milijarde kuna, odnosno 4,7 posto BDP-a, a manjak opće države iznosio bi 17 milijardi kuna, odnosno 5 posto BDP-a. - Ukoliko je napomena točna, a teško ju je provjeriti, (...), zašto nije napravljen stvarni izvještaj o izvršenju proračuna? Čemu zbunjivanje javnosti i dodatni jalovi prijepori bivše i sadašnje Vlade?, pita Ott. Napominje i kako, premda izvještaj tehnički manje-više udovoljava zahtjevima, nije dovoljan, primjerice, samo prikaz makroekonomskih uvjeta, već valja usporediti početne pretpostavke i ciljeve sa stvarnim ishodima, prokomentirati prikladnost mjera koje su poduzimane zbog promjena makroekonomskih uvjeta, utvrditi kako je fiskalno ponašanje utjecalo na dugoročnu održivost proračuna i izvanproračunskih korisnika te izvući pouke za poboljšanja. - Pritom ne bi smjelo biti važno tko je bio na vlasti u prethodnoj, a tko je tekućoj godini. I nove vlade moraju koristiti iskustva starih vlada i izvlačiti pouke iz njihovih grešaka", ističe Ott. Trenutak je za ocjenu - ima li smisla nastaviti po starom ili su potrebni drastični zaokreti, smatra Ott napominjući kako se zato izvještaj objavljuje do početka svibnja, kako bi se na temelju njega do sredine svibnja donijela Strategija Vladinih programa za trogodišnje razdoblje, a do sredine lipnja i Smjernice ekonomske i fiskalne politike. Ott se dataljnije osvrće na funkcijsku klasifikaciju rashoda i ističe da bi, iako su uštede moguće u svim namjenama, prioritet morale biti najveće - socijalna zaštita, zdravstvo, opće javne usluge i ekonomski poslovi. Valja se nadati da će Vlada u strategiji i smjernicama objaviti realistične makroekonomske projekcije; dugoročne ciljeve ekonomske i fiskalne politike; planove zaduživanja i izdavanja državnih jamstava s kalendarom njihova dospijeća; konkretne kratkoročne ciljeve i mjere za proračunske i izvanproračunske korisnike i javna poduzeća. - Trenutna čuda nisu moguća, ali od Vlade se očekuje da objavi, objasni i provede kratkoročne i dugoročne politike i mjere, jer deficiti i dug će se početi smanjivati tek kad se ostvari efikasna država i konkurentno gospodarstvo, zaključuje Ott.