Dobar dan! Imate otpatke od sirove kože koje bacate, mi bismo taj otpad htjeli kupiti – ponudio je posao predstavnik kineske tvrtke direktoru kožarske tvrtke u susjednoj Bosni i Hercegovini. Direktora bosanske tvrtke nemalo je iznenadila takva ponuda jer mora plaćati odvoz otpada na za to pripremljeno smetlište. Upravo zbog toga bosanski je direktor rekao Kinezu da mu sav otpad daruju, samo da ga se riješe. Drugim riječima, ‘dođite kamionom i nosite‘, kao da je Bosanac rekao Kinezu. Međutim, Kinez je inzistirao na tome da njegova tvrtka plati bosanskoj odvoz kožnog otpada jer je to za njih sirovina. Tako su se dogovorili i potpisali ugovor o poslovnoj suradnji.
Potencijalna ulaganja Primjer Bosanca koji ne zna što će s otpadom mogao bi se preslikati na mnoge Hrvate. Hrvatska odlaže oko dvije milijarde tona otpada na godinu, što je 90-ak posto od ukupnog otpada koji u Hrvatskoj stvorimo. To znači da se samo desetak posto, vjeruje se i manje, reciklira, što je uistinu golem postotak bačenih sirovina. Ilustracije radi, prosjek u EU jest 37 posto bačenog otpada, a bacimo li pogled na najrazvijenije zemlje (pa, ako hoćemo, i zemlje s mnogo višom ekološkom sviješću i kulturom) kao što su Belgija, Nizozemska i Njemačka, vidimo da se u njima odlaže samo jedan posto otpada, što je za nas u ovom trenutku znanstvena fantastika. Švedska i Slovenija pak mnogo su lošije (ali i dalje mnogo bolje od Hrvatske), u tim se zemljama baci 30 posto smeća. Prema nekim procjenama, u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se na godinu zakopalo više 500 milijuna kuna vrijednih sirovina, s time da ta vrijednost iz godine u godinu raste. Da se prerade, vrijednost bi im bila i veća, no možda je ilustrativniji drugi podatak, onaj iz EU, koji pokazuje da u toj zajednici na gospodarenje otpadom otpada 1,1 posto BDP-a. Gledajući u brojkama, riječ je o nekih 140 milijardi eura, što je uistinu impozantna brojka. Kad bi u Hrvatskoj na gospodarenje otpadom otpadalo jedan posto BDP-a, taj bi biznis vrijedio pola milijarde eura. Možda i više, jer voditelj HGK-ove Grupacije centara za gospodarenje otpadom Mladen Jozinović tvrdi da potencijalna ulaganja u velike centre za mehaničko-biološku obradu otpada iznose najmanje 300 milijuna eura. Poduzetnici koji se bave gospodarenjem otpadom nailaze i na zapreke koje se moraju ukloniti kako bi biznis sa smećem profunkcionirao. Primjerice, problem Stražaplastike i sličnih tvrtki jest to što moraju uvoziti reciklat žele li ga u proizvodnji upotrebljavati uz osnovni materijal, ovisno o vrsti proizvoda. – Većina komunalnih tvrtki u Hrvatskoj još nije ustrojila kvalitetan sustav odvojenog prikupljanja i sortiranja otpada, što je nužan preduvjet da bi mogli tržištu ponuditi kvalitetnu sekundarnu sirovinu – poručuju iz HGK.
Ključna suradnja Do 1. siječnja 2020. Hrvatska će putem mjerodavnih tijela morati osigurati pripremu za recikliranje i ponovnu uporabu otpadnog materijala: papira, metala, plastike i stakla iz kućanstva. Tako piše u Planu gospodarenja otpadom RH za 2015. do 2021. Po mogućnosti, dodaje se, trebalo bi osigurati i sirovine iz drugih izvora ako su ti tokovi otpada slični otpadu iz kućanstva, i to u minimalnom udjelu od 50 posto mase otpada. Valja reći kako prilike ima i u prikupljanju elektrootpada, biootpada, tekstila, brodova, u građevinskom otpadu i sličnome. Također, kako piše u Planu koje je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, mora se osigurati priprema za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine materijalne oporabe, uključujući postupke zatrpavanja i nasipavanja u kojima se otpad rabi kao zamjena za druge materijale; riječ je o neopasnome građevnom otpadu. Ta obveza isključuje zemlju i kamenje koji nisu onečišćeni opasnim tvarima. Pitanje je pak može li Hrvatska, koja je izmijenila i propise usklađujući se s Europskom unijom, postići cilj da do 2020. kućanstva izdvajaju barem 50 posto komunalnog otpada koji bi se kao sirovina mogao upotrijebiti za proizvodnju nekih drugih proizvoda. – Hrvatska može odvojeno prikupljati 50 posto papira, stakla, plastike i metala do 2020., ali treba dodati da je taj cilj vrlo ambiciozan. Ključne za njegovo postizanje bile bi suradnja središnje države s lokalnim tijelima i intenzivna edukacija stanovništva. Ne uspijemo li u tome, Hrvatska će plaćati kazne sve dok ne ispuni dogovorene ciljeve – poručuju iz HGK.
Novi plan Ipak, u HGK vele da nećemo pretrpjeti štetu samo plaćanjem kazni, i sami sebe kaznit ćemo zbog nemarnosti. – Riječ je o propustu da Hrvatska od otpada napravi uspješnu gospodarsku priču koja će nam otvoriti nova radna mjesta i povećati konkurentnost industrije. Takvih pozitivnih primjera može se lako naći među državama članicama Unije. Industrija želi preuzeti kvalitetnu sekundarnu sirovinu i tako povećati svoju konkurentnost te smanjiti ovisnost o uvozu sirovina – kažu u HGK. Pristup EU gospodarenju otpadom temelji se na tri načela: sprečavanju stvaranja otpada, recikliranju i oporabi, tj. ponovnoj uporabi, te poboljšavanju konačnog odlaganja i praćenja. U posljednje vrijeme aktualiziran je sukob između dvaju koncepata, onoga još aktualnog ministara zaštite okoliša i prirode Slavena Dobrovića i onoga bivšeg ministra Mihaela Zmajlovića, o čemu smo nedavno pisali u Lideru. U HGK kažu da je najveći problem to što nijedan od tih dvaju planova trenutačno nije na snazi, pa nije moguće zauzeti smjer u načinima gospodarenja otpadom. Uglavnom, kažu ondje, bit će nužno uskoro donijeti novi plan gospodarenja otpadom od 2016. do 2022. jer je postojanje plana preduvjet povlačenja sredstava od 475 milijuna eura iz programa ‘Konkurentnost i kohezija‘. Kako sada stvari stoje, Dobrović će i nakon ovih izbora imati važnu ulogu pa će gotovo sigurno pobijediti njegov koncept. Kako god bilo, on je nužan i za razvoj gospodarstva jer ‘u smeću je novac‘, kao što smo još prije tri godine napisali mi u Lideru.