Radom za dobrobit drugih ili volontiranjem stječe se iskustvo te se razvija društveno odgovorno ponašanje. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj je volontiranje uređeno Zakonom o volonterstvu, jedinim aktom kojim su propisana prava i obveze volontera i organizatora volontiranja.
Zakon se odnosi isključivo na organizirano ili formalno volontiranje, a ne i na volonterske inicijative pojedinaca ili skupina ljudi niti na volontiranje u profitnom sektoru. Situacija nije savršena, ali četiri regionalna centra koja se bave volonterima iznimno su zadovoljna trenutačnim odzivom. No imaju zamjerki na rad nekih institucija.- Prema praksi i saznanju regionalnih volonterskih centara, kojih je trenutačno u Hrvatskoj četiri, broj zainteresiranih za volontiranje s godinama raste, no još se nismo približili europskoj statistici po broju, a još manje po učestalosti volontiranja. Ipak, možda paradoksalno, bilježimo više pojedinaca zainteresiranih za volontiranje od mogućnosti da ih uključimo. To objašnjavamo nedostatkom volonterskih programa, odnosno nedovoljnom angažiranosti organizacija civilnog društva i javnih ustanova za postavljanje osmišljenih, motivirajućih i vidljivih programa koji uključuju volontere - rekla je Ružica Opačak iz Volonterskog centra Split.
Najbolje u socijali Velik potencijal za uključivanje volontera imaju zdravstvene ustanove, no, nažalost, takvi su dobrovoljci u bolnicama još rijetki. I kultura i turizam imaju potencijala razvijati volonterske programe, a najveći je napredak postignut u području socijalne skrbi. Za praćenje rada volontera zaduženo je Ministarstvo socijalne politike i mladih koje vodi statistiku o njihovu broju u Hrvatskoj. Posljednjih godina raste broj volontera, iako su to okvirni podaci jer organizatori volontiranja nemaju obvezu prijaviti podatke Ministarstvu.- Godine 2011. bilo je 344 organizatora volontiranja i gotovo 16 tisuća volontera. Među organizatorima prevladavaju udruge sa 66 posto, ustanove s 12 posto, a izvješće su predale četiri zaklade, četiri državna tijela, četiri jedinice lokalne i područne samouprave. U 19 posto slučajeva riječ je pak o drugim neprofitnim pravnim osobama. Prijavljeno je 15.999 volontera, od kojih 65 posto žena i 35 posto muškaraca. Prema analizi dobne strukture volontera, 10 posto od ukupnog broja su djeca uključena u odgoj za volontiranje (do 15 godina). U skupinama od 15 do 65 godina volonteri su gotovo ravnomjerno raspoređeni. Od 15 do 18 ima ih 21 posto, od 19 do 25 godina - 22, od 26 do 40 godina 20, od 41 do 65 godina - 23, a volontiralo je ukupno 643 volontera starije životne dobi, njih četiri posto - naveli su iz Ministarstva socijalne politike i mladih.
Dva usporedna trenda Vlada je, kažu, prepoznala važnost volontiranja za dobrobit zajednice. Osim zakonom Ministarstvo na različite načine podupire njegov razvoj u Hrvatskoj.- Vlada je na temelju Zakona osnovala i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva koji čine predstavnici institucija, lokalne zajednice te stručnjaci u tom području, a već u trećem mandatu djeluje kao njezino savjetodavno tijelo i pridonosi razvoju volontiranja u RH. Sve to govori o važnosti koja se pridaje volonterima i volontiranju na državnoj razini. Također, u pripremi je i izrada prvoga nacionalnog programa za razvoj volontiranja - rekli su u Ministarstvu socijalne politike i mladih.Ministarstvo je pokrenulo incijativu za promjenu Zakona o volonterstvu te je već osnovana međuresorna radna skupina. Također, Ministarstvo od ove godine financira rad lokalnih volonterskih centara. U kriznim vremenima svaka je pomoć dobrodošla, a to osjete i centri kojima stiže sve više upita za volontiranje.- Rad volontera vezan je uz kapacitete za organiziranje poslova u udrugama, ustanovama i drugim organizatorima volontiranja. Ekonomska kriza s jedne strane povećava potrebu za volonterima, a s druge smanjuje kapacitete za njihovo uključivanje. Kad je riječ o interesima volontera, reakcija je također dvostruka: neki su zainteresirani za volontiranje kako bi angažirali svoje potencijale i kvalitetnije provodili vrijeme. Kod drugih je interes za volontiranje smanjen jer su ponajprije u potrazi za bilo kakvim plaćenim poslom kako bi si osigurali egzistenciju. Volonterski centri u radu susreću se s oba trenda - istaknula je Opačak.
Korporacije nadahnjuju U Zakonu stoji da profitne kompanije ne mogu tražiti volontere, ali u sklopu DOP-a neke od njih potiču volontiranje među svojim zaposlenicima.
- Korporativno volontiranje podrazumijeva da poslodavac hrabri svoje zaposlenika u volontiranju za dobro zajednice. Ono je integralni dio društveno odgovornog poslovanja i dio strategije održivog razvoja. U Hrvatskoj postoje poduzeća koja potiču korporativno volontiranje, no uglavnom je riječ o onima u većinskom stranom vlasništvu. U Hrvatskoj je pak ono još u začetku. Ključ održivoga korporativnog volontiranja jest da sve strane dobivaju - zaposlenici, poduzeća i zajednica. Smatramo da poduzeća u Hrvatskoj imaju velik potencijal za razvoj i potporu volontiranja svojih zaposlenika i priliku da tako uvode korporativno volontiranje kao dio društveno odgovornog poslovanja - ističe Opačak.Najveći je izazov u novom zakonu napraviti korak u uvažavanju kompetencija stečenih volontiranjem i tako ‘nagraditi’ volontere. Sada postoje neobvezujući dokumenti, potvrde, koje volonteri mogu priložiti tijekom traženja zaposlenja, a planirano je da se omogući izdavanje potvrde o stečenim kompetencijama tijekom volontiranja za istu svrhu.