Iako to nitko ne želi javno priznati, i Europska središnja banka i zemlje članice euro-zone i brojna poduzeća pripremaju se za grčko napuštanje eurozone.
Analitičari očekuju pozitivne posljedice za EU, piše Deutsche Welle. Sredinom svibnja povjerenik EU-a za trgovinu Karel de Gucht po prvi put je priznao da i Europska središnja banka i Europsko povjerenstvo rade na planovima za nuždu ‘u slučaju da Grčka ne uspije‘. Odmah ga je kritizirao povjerenik za financije Olli Rehn: ‘Karel de Gucht je mjerodavan za trgovinu. Ja sam mjerodavan za financijske i gospodarske stvari i odnose s Europskom središnjom bankom. Ne radimo na scenariju grčkog napuštanja eura.‘
Drugi su, međutim, iskreniji. ‘Kad se središnje banke i poduzeća ne bi pripremale za takav scenarij, to bi bila teška profesionalna pogreška, izjavio je primjerice belgijski dopredsjednik vlade Didier Reynders. Ali je priznao da ‘na europskoj razini nema službene rasprave što bi u tom slučaju trebalo učiniti‘. Ipak, jedna radna skupina članica euro-zone je navodno pozvala vlade da izrade planove za nuždu za slučaj grčkog napuštanja eura.
Novinska agencija Reuters prenosi da su visoki dužnosnici euro skupine u proteklih šest tjedana u telefonskim konferencijama razmatrali razne mjere, bez konkretnih odluka. Razmatrane su navodno kontrole kretanja kapitala, privremeno stavljanje izvan snage Šengenskog sporazuma koji jamči slobodu kretanja bez graničnih kontrola, ograničavanje količine novca koju se može podići na bankomatima. Banke bi se morale pobrinuti da imaju dovoljno novca na raspolaganju, smatraju stručnjaci. Šef bečke Raiffeisen banke International Herbert Stepic kaže da bi u slučaju da Grčka napusti euro došlo do jakih potresa na financijskim tržištima, do velikih oscilacija na burzama.
Banke ne bi imale povjerenja jedne u druge, a i privatni štediše bi strahovali za svoj novac: ‘Sve banke strahuju od toga da privatni štediše izgube povjerenje u njih. To dovodi do toga da oni pokucaju na vrata banaka i traže svoj novac‘, kaže Stepic.I Europska središnja banka vjerojatno razmišlja o tomu. Ponajprije se radi o sprječavanju moguće kreditne blokade kao 2008. prilikom propasti američke banke Lehman Brothers. ESB je već dva puta poslovnim bankama eurozone posudila jeftin novac, ukupno oko 1.000 milijardi eura. Mnogi stručnjaci su očekivali da će se to ponovno dogoditi na zadnjoj sjednici ESB-a 6. lipnja, ali ipak nije. Očito samo kako bi se sačuvala mogućnost djelovanja za slučaj krajnje nužde.
Strah od kreditne blokadeI poduzeća se pripremaju za takav slučaj. Dvije trećine njemačkih tvrtki smatraju da istupanje Grčke iz eurozone ima smisla, gotovo polovica to smatra čak vjerojatnim, a svako peto poduzeće je za takav slučaj poduzelo neke mjere ili ih planira, pokazalo je jedno istraživanje konzultantske tvrtke Roland Berger. Takve mjere osobito moraju poduzeti poduzeća koja u Grčkoj imaju organiziranu proizvodnju, partnere ili kredite kaže Max Falckenberg, partner u Roland Berger Strategy Consultants.Poduzeća najviše strahuju od moguće ponovne kreditne blokade. ‘Tvrtke strahuju da bi se njihovi uvjeti financiranja mogli pogoršati. Postojeći krediti bi mogli biti smanjeni, a novi uopće ne odobreni, kaže Falckenberg. Istina, gotovo 70 posto poduzeća smatra svoju likvidnost dobrom, ali žele biti sigurna i neovisnija o bankama. Zato 94 posto njih kao svoj najvažniji izvor financija navodi interno financiranje.
Pouka drugim zemljamaSve više poduzeća u izlasku Grčke iz eurozone vide pozitivne učinke. Za eurozonu to ne bi imalo većih financijskih posljedica jer su vjerovnici već anticipirali ono što bi moralo biti otpisano, kaže Thomas Straubhaar, šef Hamburškog instituta za istraživanje svjetskoga gospodarstva (HWWI). Grčka je mala zemlja i zato bi posljedice bile podnošljive. To bi bio šok, ali bi prednost bila u tomu što bi se ponovo povećala sigurnost planiranja.Za Grčku bi to značilo teško gospodarsko stanje za dugi niz godina. Ali, druge zemlje bi uvidjele da napuštanje eurozone nije rješenje", kaže Straubhaar. ‘Taj scenarij djeluje na Portugal, Španjolsku i Italiju zastrašujuće i povećat će njihovu spremnost na reforme, kaže Straubhaar.