Aktualno N@kovanj

Branimir Kovač: 5 razloga zašto će propali eksperiment vladajućih ipak biti dobar za Hrvatsku

Bit će ovo dugo dugo i zanimljivo predizborno ljeto. Kampanja je već počela, a političari su se već razmilili diljem Lijepe naše nudeći novu dozu šarenih obećanja o boljem životu. Time istinski katastrofalna aktualna vlast dolazi k svojem prirodnom svršetku kojeg je bez ikakve sumnje zaslužila. Čak i igranje posve potrošenim autoritetom „tehničkih“ ministara i suluda obećanja koja su krenula ne mogu to prikriti, već samo ističu parodiju trenutka.

Pa iako se već mogu čuti teze kako je Hrvatska političkim ekperimentom HDZ-a i Mosta izgubila dragocjeno vrijeme, čini mi se kako bi njegove posljedice dugoročno mogle biti blagotvorne, iako ne na način kako su to očekivali akteri političke scene. Činjenica je da je u samo pola godine – što realno nije previše vremena – politička scena postala posve drukčija. Neke stvari više neće biti moguće, a druge su postale sasvim jasne i istjerane na čistac.

Za potrebe ovog teksta odlučio sam biti optimist, a ovo je pet razloga zašto smatram – ili se barem nadam – da će ovaj propali eksperiment vladajućih u konačnici biti dobar za Hrvatsku.

1. Odustajanje od ‘orbanizacije’ Hrvatske

Možda bi bilo preoptimistično reći kako je otklonjena svaka opasnost nametanja navedenog modela – toga će u određenoj mjeri sigurno biti i dalje – no na predstojećim izborima stranka koja bi otvoreno pokazivala takve tendencije ne bi imala ozbiljnije šanse. Orbanizacija ima svoju ideološku komponentu kao dio šireg trenda jačanja desnice u svijetu, no u Hrvatskoj se pokazalo kako usprkos tvrdom stilu nije riječ o receptu koji može učvrstiti vlast na duže staze. Dogodilo se zapravo baš suprotno, čemu je zasigurno kumovao i posvemašnji politički diletantizam donedavnog šefa HDZ-a.

No benefit odustajanja od orbanizma nije samo ideološki, nego i ekonomski. Nerealizirane Orbanove ideje o uvođenju poreza na internet, ali i tjeranje tvrtki poput Ubera o kojem čitamo ovih dana, pokazuju potpuno nerazumjevanje suvremenih ekonomskih trendova, a to je zadnja stvar koja bi nam u Hrvatskoj bila potrebna.

2. Fokus na ekonomske teme (silom prilika)

Ustašama i partizanima na predstojećim izborima vjerojatno će se baviti samo minorniji dio političkog spektra i to je nešto čemu se treba veseliti. Uz ponešto domoljubnog patosa glavni politički igrači ipak će morati početi više pričati o ekonomskim temama, a to bi moglo biti prilično zanimljivo. Budući da to nije teren na kojem se snalazi većina domaćeg političkog establishmenta bit će tu zasigurno i komičnih trenutaka, no možda isplivaju i neka lica kojima će takve teme više odgovarati ili će ih barem znati uvjerljivo predočiti javnosti, te se prometnuti u nove političke zvijezde.

3. Idući ministar obrazovanja teško će biti gori od dosadašnjeg

U zadnjih nekoliko vlada svaki novi ministar obrazovanja bio je gori od prethodnika, no nakon Predraga Šustara to će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće ponoviti. Ministar koji je svoj mandat počeo benevolentnom lepršavošću i (barem deklarativnom) spremnošću na dijalog, ubrzo je pokazao sasvim drukčije lice. Uostalom, u zemlji u kojoj se na obrazovanju nikada nisu skupljali politički bodovi ovaj je ministar svojim potezima vezanim uz obrazovni Kurikulum uspio na ulice izvući 40.000 ljudi. Kraj mandata dodatno je začinio nizom nevjerojatnih kadrovskih odluka poput one gdje je iz Upravnoga vijeća Veleučilišta u Kninu smijenio tri sveučilišna profesora i zamijenio ih teologom, direktorom lokalnog komunalnog poduzeća i sestrom istaknute članice HDZ-a. Šustar nam bez ikakve sumnje neće nedostajati.

4. Jačanje samosvijesti HSS-a

Kao mlad novinar nekoć sam pratio rad HSS-a u vrijeme Zlatka Tomčića dok je to bila prilično značajna hrvatska stranka. Od tada do danas ‘seljaci’ su postali tek blijeda slika nekoć važne političke snage. Nemušto vodstvo dovelo je HSS gotovo do granice nebitnosti, s izrazitom klijentilističkim pristupom politici nauštrb afirmaciji vlastitih politika i ideja. Stoga je smiješno danas slušati optužbe o tome kako odlazak HSS-a u lijevi tabor predstavlja političko prostituiranje. Koaliranja malih s velikima normalna su stvar, a kad to čine zašto ne bi otišli tamo gdje je ponuda izdašnija?

No postoji i još jedna stvar koju treba jasno reći. Ovih se dana, naime, puno govorilo kako je čisto po ideološkoj liniji HSS bliži HDZ-u nego SDP-u, a sve zbog zajedničkog članstva ove dvije stranke u europskim pučanima. No HSS kao autohtoni hrvatski politički proizvod u sebi je uz konzervativne elemente oduvijek imao i komponentu socijalne osjetljivosti. Stoga ova stranka od svih manjih stranaka na domaćoj sceni potencijalno ima najveći koalicijski potencijal jer se može kretati na oba pola političkog spektra. Minoriziranje HSS-a u aktualnoj vlasti nauštrb nekih krajnje opskurnih političkih opcija ponovno je osvjestilo ovu jedinstvenu poziciju HSS-a. Bilo je krajnje vrijeme da se to dogodi.

5. Karte su otvorene i sada znamo što Most zaista jest

Neki će reći da je Most loš, drugi da je dobar, no to je manje bitno i stvar je političkih preferencija. Ono što je zaista važno je da nakon pola godine u žiži javnosti konačno znamo što Most jest i kojim se biračima obraća. Na prošlim izborima to nije bio slučaj i tada je za tu grupaciju bez sumnje glasovao i velik dio nezadovoljnih birača lijeve orijentacije. Sada je međutim sasvim jasno kako je Most kao politički proizvod namijenjen biračima desnog centra i da će se za njihovu naklonost boriti oči u oči s HDZ-om. Tu bi moglo još biti svačega no jedno je sigurno – Most nije opcija za lijevo orijentirane birače. I jako je dobro što će na ovim izborima to konačno biti jasno svima, pa mogu birati u skladu sa svojim uvjerenjima.

Komentari