Aktualno Ekonomalije Preporučeno

Miodrag Šajatović – Ususret 2017.: Optimizam s okusom rezignacije

Uz ovotjedno izdanje Lidera izlazi i specijal ‘Poslovna 2017.’. Vrijedi ga pročitati. Jedan od autora, Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe, piše da ga godina na izmaku podsjeća na film ‘Beskrajni dan’. Glavni junak svako se jutro budi u istome zimskom danu, sve dok na kraju ne nauči najvažnije životne lekcije. Tedeschiju se čini da, slično junaku ‘Beskrajnog dana’, hrvatsko društvo već dvadeset pet  godina prolazi isti ispit.
Drugim riječima, da se svi zajedno nakon svakih izbora budimo ‘u istome zimskom danu’. Sve je već viđeno: zaboravljanje predizbornih obećanja, borba za opstanak unutar stranaka i među strankama koalicijskim partnerima, utapanje nove vlasti u dnevnim problemima bez pripremljenog programa i kriterija prema kojima će se rješavati naplavine i kosturi iz ormara. Povećanje državne potrošnje i u recesiji, a pogotovo kad rast BDP-a malo napuni državnu blagajnu…

Rast od tri posto jest stagnacija

Zato bi se na pragu 2017. moglo reći da je osjećaj koji prevladava ‒ optimizam s okusom rezignacije. Optimizam jer je vrlo izgledno da faza blagog uzleta neće biti prekinuta u 2017., a rezignacija jer je jasno da se gubi dobra prilika da se stvari napokon poslože.
Zanimljiv je i tekst koji je za Liderov specijal o 2017. napisala predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović. Premda pisan suzdržano, lako je uočiti razlike u odnosu na Vladinu politiku uobličenu u proračun za 2017. Dok su u Banskim dvorima zaključili da će rast BDP-a temeljiti na rastu osobne potrošnje, s Pantovčaka stiže upozorenje da stalan i stabilan rast ponajprije ovisi o izvozno orijentiranom gospodarstvu. A povećanje izvoza usporava. Uz rast uvoza.
Treba uočiti i ocjenu Predsjednice da ‘zadržavanje stope rasta na otprilike tri posto u idućim godinama (…) znači stagnaciju, a ne rast i razvoj’. Bilo bi zanimljivo čuti premijera Plenkovića, koji za kraj mandata najavljuje stopu rasta od pet posto, na temelju čega se predviđa da će 2019. BDP rasti za 3,2 posto, a onda 2020. najednom za čak pet posto!

Teško da će osobna potrošnja biti takav zamašnjak. A do sada Vlada nije praktičnim potezima pokazala da, osim deklarativno, misli poticati proizvodnju za izvoz. Porezna reforma išla je linearno i prema izvoznicima i uvoznicima. Ne treba nijednu vrstu tvrtki kažnjavati, ali neke treba poticati…
Inače, i u ovome različitom gledanju Banskih dvora i Pantovčaka moguće je povući paralelu s filmom ‘Beskrajni dan’. Gotovo s jednakim argumentima prije više od deset godina razmimoilazili su se Ivo Sanader i Stjepan Mesić.
Ima li, ipak, kakvih izgleda da rezignacija na kraju ipak ne  prevlada nad optimizmom? ‘Hard instrument’ (proračun) takav je kakav jest – oportunistički i neobećavajući. Ostaju ‘soft’ mjere. Kratkoročno, možda se nešto može očekivati od ministrice gospodarstva Martine Dalić, koja se u prvih 50 dana Vlade drži dosta rezervirano. S obzirom na to da je među rijetkima s prijašnjim ministarskim iskustvom, možda uspije u namjeri da državni aparat počne mijenjati iznutra. I da uklanjanjem besmislenih propisa olakša poslovanje. Tek treba vidjeti, ako to bude uspjela, koliko će ići linearno, a koliko će među jednakima proizvođači biti ‘jednakiji’.

Dobro da su lokalni izbori 2017.

Treba uočiti i da je poremećen razmak između parlamentarnih i lokalnih izbora. Do neuspjelog eksperimenta s Oreškovićevom vladom razmak između izbora bio je dvije godine. Pa se smatralo da je tu prostor da nova vlada u prvoj godini mandata povuče sve teške, nepopularne poteze, a onda u drugoj godini malo olabavi ne bi li vladajući dobro prošli na lokalnim izborima. Plenkovićeva vlada došla je samo pola godine prije lokalnih izbora.
Možda u svemu ima i zrnce dobroga. Nijedna dosadašnja vlada nije prvu godinu iskoristila za oštre rezove. Jedan od glavnih uzroka bio je što nove ekipe u Banskim dvorima zapravo nisu imale program (osim populističkoga predizbornog) o tome što raditi. Trebalo im je vrijeme za zagrijavanje. Ali onda su u drugoj godini mandata naišli lokalni izbori. Dobar alibi, zar ne? Pa evo sada prilike članovima Plenkovićeve vlade. Imaju objašnjenje zašto u prvoj godini nisu krenuli odlučnije. Ali, evo, proći će vam lokalni izbori već sredinom 2017. Do tada se zbrojite, naučite štogod u hodu, zanemarite taktiziranje zbog predsjedničkih izbora i evo vam tri godine za odlučan posao. Pojavila vam se prilika i nestao alibi lokalnih izbora u drugoj godini mandata. Što da se radi, tako vam je ‘grah pao’.

Komentari