Ako vas ovog ljeta u kafiću na plaži konobar otjera u vražju mater kad mu prigovorite na predugo čekanje; ako vam sobarica u hotelskoj sobi pospremi krevet tako što će iznad izgužvanih plahti rasprostrijeti prekrivač; ako vam u nekoliko pokušaja na recepciji hotela ne uspiju dati ispravnu karticu za ulazak u sobu; ako u restoranu umjesto naručenog rižota s plodovima mora dobijete neku vrstu paelle... nemojte se uzrujavati već imajte na umu da je registrirana nezaposlenost u svibnju ove godine iznosila svega 14,4 posto. A tako nisku stopu nezaposlenosti ne pamte ni najstariji stanovnici!
Zasluge za tako nisku stopu nezaposlenosti (koja u našim uvjetima, gdje se ljudi na burzu rada većinom prijavljuju da bi imali zdravstveno osiguranje a ne zato što traže posao) pripada i mom mladom susjedu Luki. Sretnem ga neki dan, začuđena, kao da sam opazila duha. Luka, naime, već niz godina oko Uskrsa odlazi u Poreč i vraća se ujesen. U lipnju nema što raditi u Zagrebu. Turistička je sezona počela. Ali Luka ove godine nije otišao u Poreč, upravo polaže završni ispit iz njemačkog jezika i za koji dan odlazi u Švicarsku. Tamo je u nekom hotelu dobio posao voditelja odjela animacije (ili tako nekako) za što će dobivati plaću pet puta veću nego što je dobivao u Poreču i to svih dvanaest mjeseci u godini. Kaže da su ga švicarci ‘snimili‘ prošlog ljeta, kada je za par tisuća kuna radio kao sezonalac. I ode moj susjed Luka i iz Hrvatske i s burze za zapošljavanje. Na njegovo će mjesto u Poreču doći netko tko se tom poslu tek treba naučiti. Neki drugi Luka otišao je isto tako iz kafića na plaži (vjerojatno u Irsku), neka je teta iz Slavonije ove godine umjesto na Hvar otišla u Njemačku, neki je recepcioner otišao tko zna kamo, a hrvatski su hotelijeri i ugostitelji ove godine morali povući s burze mnogo više novih ljudi nego ikada do sada. Ne znaju još raditi, ali naučit će. Najkasnije do konca turističke sezone. Zato se nemojte ljutiti kada se tijekom ljetovanja susretnete s njihovom neprofesionalnošću.
U posljednje tri godine, piše Večernji list, iz Hrvatske se iselilo preko 250 tisuća ljudi. Donedavno je to brinulo samo demografe, a sada je to već postalo vrlo ozbiljan problem i za poslodavce.
U posljednje tri godine, piše Večernji list, iz Hrvatske se iselilo preko 250 tisuća ljudi. Donedavno je to brinulo samo demografe, a sada je to već postalo vrlo ozbiljan problem i za poslodavce. U Hrvatskoj je već i ranije bilo teško pronaći liječnike i medicinske sestre te informatičare, a sada se više ne mogu naći ni trgovci niti sobarice niti konobari. Hajde, dobro, ima na burzi još dosta nezaposlenih pravnika i novinara, ali što da poslodavci rade s njima?
Upravo se počelo pokazivati da autobusi koji svakodnevno odvoze nove skupine iseljenika iz Slavonije u zapadnu Europu neće toliko pogoditi Slavoniju koliko će se to odraziti na Istru, Kvarner i Dalmaciju. Prema svemu sudeći , u ovogodišnjem valu egzodusa radne snage pretežno su bili ljudi koji su godinama, bez mnogo zahtjeva, oko Uskrsa odlazili na Jadran, marljivo radili za malo novaca do prvih jesenjih kiša, a naredne godine spremno se odazivali na novi poziv. Poslodavci na moru s takvima su imali razloga biti zadovoljni - pouzdano su se odazivali, znali su raditi i pristajali su na male plaće.
U ovoj se godini situacija promijenila. Oni koji znaju raditi ne odazivaju se više na pozive, dolaze neki novi koji em još ne znaju raditi em bi htjeli veće plaće od ponuđenih. I to će vam posvjedočiti gotovo svaki hotelijer i ugostitelj na Jadranu.