Toliko je tekstova već napisano o umrežavanju da među čitateljima ovih redaka sigurno nema nijedne osobe koja ne shvaća značenje tog pojma. Ako imamo gram socijalne inteligencije, umrežavanje je nešto što radimo od prvih koraka na dječjem igralištu. Kad odrastemo i uđemo na tržište rada ili u poduzetničke vode, to ni najmanje ne gubi na važnosti. I ne samo to, za male i srednje poduzetnike i gospodarstvenike to je ‘conditio sine qua non’ – uvjet bez kojeg se u današnjem poslovnom svijetu ne može uspjeti.
Koliko je umrežavanje uzelo maha najbolje pokazuje činjenica da je od tog trenda nastala cijela nova gospodarska niša koja osigurava upravo tu razmjenu poslovnih kontakata i poboljšanje poslovnih rezultata. Pa je tako u Hrvatskoj trenutačno aktivna grupa BNI (Business Network International), Alpha grupa, BDM Club iz Istre, Deloitteov SheXo i Private Club, event Poslovna večera, Bisnodeov Business Speed Networking i Business Café. Sve je više izbora za odabir prilike za druženje i umrežavanje i sve više interesa.
Strelicom na investitore
Ne umrežavaju se poslovnjaci i oni koji to žele postati samo na takvim, umjetno stvorenim prilikama, gdje u biti ljudi uglavnom kruže i nutkaju jedan drugome posjetnice. Umrežavaju se i na službenim konferencijama, koje su postale poslovni događaj koji se ne smije propustiti, i to ne samo zbog švedskog stola. Vidjeti i biti viđen, predstaviti svoje rezultate, baciti oko na konkurenciju, saznati trendove... Sve je to moguće na jednome mjestu – na konferencijama. Međutim, ne mora i ne smije sve biti formalno. Za dobru vezu i novu priliku katkad je dovoljna utakmica nekog timskog sporta, ako treba čak i partija šaha. Da sport može otvoriti mnoga vrata, dokazali su proljetos iz T-Hrvatskog telekoma organiziravši B2B RUN (utrku business to business) za poslovnjake koja je okupila više od 4500 trkača iz više od 100 kompanija. Koliko je novih poslovnih prilika ondje pokrenuto, nije poznato. Ne zna se ni je li na prvom networking skijanju pod nazivom Après Ski Business Networking rođena neka nova ideja koja će završiti kao dosad najbolji hrvatski startup, ali nije ni bitno. Tijekom veljače i ožujka takvo se skijanje održavalo na zagrebačkom Sljemenu i ondje su bili uspješni ljudi, koji su uz skijanje i gastrodelicije poput graha gradili mrežu svog uspjeha. Dokaz je to da ne mora sve, pogotovo nešto tako uštogljeno kao umrežavanje, biti dosadno i naporno. Ako takvim rabotama dodate malo dobrog vina i hrane, poslovne veze i umrežavanja mogu završiti i romansom, ako se na istome mjestu zatekne i koja Kupidova strelica. Navodno, takvih je sudbina sve više i u poslovnom svijetu Lijepe Naše. Ako vam strelica i umakne, bar ćete steći novog partnera, suradnika ili, zašto ne ciljati visoko, novog investitora. I poslovni eventi dobri su za upoznavanje novih ljudi koji nam mogu proširiti poslovne horizonte, a ako baš niste za komunikaciju licem u lice, aleluja – živite u eri digitalne revolucije i sve navedeno moguće je obaviti i virtualno, putem digitalnih platformi, društvenih mreža i kojekakvih drugih aplikacija.
Formalno i neformalno
Kada pitate hrvatske menadžere, vlasnike i predsjednike uprava vodećih tvrtki koliko je njima važno umrežavanje, svatko će redom istaknuti da je ono osnova zdravog biznisa. Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa, shvatio je važnost umrežavanja prije ravno, kaže, dvadeset godina. U vrijeme dok se o tome nije tako artikulirano govorilo niti se od toga stvarala fama kakva je danas. Tada je, kaže, znao da se najbolje poslovne prilike i suradnje rađaju na neformalnom terenu, a u njegovu je slučaju taj teren bio onaj za golf.
– Jako volim sport, posebno golf. Stoga s potencijalnim partnerima volim odigrati partiju i usput dogovoriti neku novu priliku za moju ili njihovu tvrtku. To je mjesto i za druženje, ali i za sklapanje posla – kaže Đuro Horvat koji je ove godine proglašen Poduzetnikom godine u izboru koji je već drugu godinu u našoj zemlji organizirala konzultantska tvrtka EY.
Time je zaslužio mjesto u svjetskoj poduzetničkoj eliti na izboru za svjetskog Poduzetnika godine koji se u lipnju održavao u Monte Carlu. I to je bio jedan od načina umrežavanja, i to globalnog.
– Za formalno su umrežavanje najbolje konferencije, posebice one specijalističke na kojima se okupi veći broj domaćih i stranih poduzetnika, gospodarstvenika, znanstvenika i drugih stručnjaka iz iste branše. Takvi su eventi bitni za razvoj kompanija i praćenje trendova te upoznavanje konkurencije – objašnjava Horvat, dodajući da su takvi događaji bitni i za osobni razvoj, ponajviše poduzetnika početnika.
Ante Mandić, vlasnik tvrtke IN2, kaže da su za njega i njegovu ICT branšu najvažniji poslovni skupovi i konferencije na kojima su svi, napominje, perceptivno usklađeni, razmišljaju o poslu i temama kojima se bave i u pauzama, tj. mozgaju. Za njega su se, dodaje, jako važnim i uspješnim pokazali i nastupi na sajmovima te delegacijski posjeti koje predvodi neka izvršna institucija države ili pak Hrvatska gospodarska komora (HGK).
– Na takvim se skupovima ili posjetima stranim zemljama vrlo često spojimo s hrvatskim tvrtkama iz drugih industrija i osmislimo i ponudimo zajednički proizvod, što je nekakav ekonomski patriotizam ili sistematsko integriranje na nekoj novoj razini – kaže Mandić.
Tomislav Mazal, predsjednik Uprave Đure Đakovića, kaže kako nije sklon trendovskom umrežavanju. Za njega je ta vještina bitna od najranijih dana, a svi ljudi s kojima je kroz život, od školskih dana, prvih poslovnih koraka pa do danas, ostvario neki prisniji kontakt ostaju u njegovu životu te mu pomažu u pristupu prema nekim drugim ljudima koje treba zbog posla ili nekoga drugog razloga.
– Bitno se družiti, to radim cijeli život, a to učim i svoje dijete. Ako tomu dodate malo sportskog sadržaja te malo hrane i pića, strogo poslovni partner postaje prisniji znanac, a na kraju i prijatelj – kaže Mazal te dodaje kako, ako baš i treba katkad formalizirati umrežavanje, to najradije čini na poslovnim skupovima te na konferencijama, nerijetko baš na onima koje organizira tjednik Lider.
Razvijanje mreže
I Ruđer Friganović, direktor Elke, na sličnom je tragu. On smatra da se teško može funkcionirati bez umrežavanja, ali ono formalno za njega je, kaže, pomalo isforsirano.
– Najbolje se snalazim na sportskim terenima, i to igrajući vaterpolo, a ne bježim ni od drugih vrsta umrežavanja koje uključuju druženje, iće i piće – iskren je Friganović te dodaje da, ako je potrebno, i on može biti ozbiljan. Takvog ga obično sadašnji i budući poslovni suradnici mogu sresti na poslovnim konferencijama. Neformalnost je vrlo važna i za Ronalda Korotaja, predsjednika Uprave Istraturista. Ako je za posao potreban mali iskorak, onda je dovoljno organizirati poslovni sastanak s novim ili potencijalnim partnerima te suradnicima, koji je uvijek najbolje začiniti nekom šalom ili pošalicom da se probije led i opusti atmosfera. Za neke drukčije poslovne pothvate odnosno umrežavanja Korotaj preferira neformalnije sastanke koji počinju na nekom događaju, eventu, čak i na golfskom terenu, a nastavljaju se na dobroj večeri uz odličnu hranu i dobro vino.
– Ako baš govorimo o formalnom umrežavanju unutar same industrije kojoj pripadamo, onda su svakako konferencije najbolje rješenje – naglasio je Korotaj.