Bez obzira koje godišnje doba bilo, kišobran je uvijek dobro imati pri ruci. Isto se odnosi i na šešire koji se nose i zbog vremenskih uvjeta, ali i kao modni dodatak.
Uz ova dva predmeta, vrijedno je spomenuti i narodne nošnje te košare. Naizgled možda četiri nepovezane stvari, no ipak ih veže nešto posebno. Tradicija. Svi ovi predmeti dio su tradicijskih obrta u Hrvatskoj koji pomalo izumiru ili se nalaze u teškoj situaciji. Košare su s vremenom počele zamjenjivati plastične vrećice i plastične kante. Kišobran se može kupiti gotovo na svakom kiosku ili dućanu. Narodne nošnje su odavno zamijenili dizajnerski komadi odjeće, najčešće sintetičkih materijala.
Temeljem dostupnih podataka i procjena Hrvatske obrtničke komore, u Hrvatskoj se tradicijskim djelatnostima trenutačno bavi oko 2000 obrtnika (računavši to kao postotak od otprilike 10 000 obrtnika koji se ukupno bave proizvodnim djelatnostima i puno manjim brojem onih koji se bave uslužnim). Kako bi dobili uvid u pravo stanje tradicijskih obrta, njihovu borbu s vremenom i tehnologijom, razgovarali smo s njihovim vlasnicima.
Narodne nošnje
U obrtu Lipa ručno se izrađuju dijelovi narodnih nošnji, a ova posebna vještina se može vidjeti na projektu "Šibenska kapa". Tka se na tradicionalnom tkalačkom stanu, a sve proizvode odlikuje vrhunska kvaliteta tkanja i vezenog ukrasa. Proizvodnja i izlaganje su smješteni u dalmatinskoj konobi, a vlasnica obrta se nada kako će jednog dana obrt naslijediti njena kćer koja se školuje za dizajnericu. Da posla za stare zanate ima potvrđuje i vlasnica obrta Lipa, Liposava Kuštović od koje proizvode naručuju razne skupine poput vojnih postrojbi, ugostitelja i KUD-ova. "Može se i zaraditi za život od ovoga zanata, ali trenutno radim stihijski, sama, no razmišljam o proširenju obrta i dodatnom zaposlenju radnika, barem sezonski", kaže Kuštović.
Pletene košare
Obrt Vijenčić njeguje obiteljsku tradiciju pletenja košara i košnica od strukova slame. Proizvode izrađuju na obiteljskom imanju u Jankovcu nedaleko Koprivnice. Iz ovog obrta nastaju slamnate košare raznih veličina, podmetači te košarice s oblučnom ručkom. Iako su se ovakvi proizvodi u prošlosti koristili za dizanje tijesta, danas im je funkcija najčešće - ukrasna. U moderno doba, kada se ljudi okreću plastičnim posudicama, sve manje se cjene tradicijski zanati, ručni rad i proizvodi poput onih što se mogu naći u obrtu Vijenčić.
To potvrđuje i Nina Glavica, bivša vlasnica koja je obrt, prema obiteljskoj tradiciji, prepustila svom sinu, Alenu. Glavica napominje kako je teško doći do posla te kako su ovakvi proizvodi malo traženi. O zaradi za sada ne razmišlja jer je nema te smatra kako država malo potiče ljude koji žele raditi u tradicijskim zanatima. Radi toga, iz obrta Vijenčić su se okrenuli suradnji s drugim državama poput Slovenije, a u planu im je i Austrija te Amerika. "Kod nas je teška situacija i teško je gledati pozitivno, a i ljudi se izruguju ovakvim zanatima, no nećemo odustati" naglasila je Glavica.
Šeširi s potpisom
Jedan od simbola grada Zagreba svakako je obrt Cahun u kojem se još od 1935. godine ručno izrađuju šeširi i kape. U današnje vrijeme obrt je specijaliziran i za kazališne narudžbe i televiziju te čišćenje, peglanje i fazoniranje šešira. Iz obrta Cahun kažu kako se osjeti pad posla jer ljudi ne cjene ručni rad kao prije, ali i KUD- ovi i kazališta koji su prije naručivali proizvode zbog krize danas vrlo malo traže proizvode. "U zadnje tri godine promet je pao na 20 posto od prijašnjeg", napominje vlasnica Josipa Cahun koja mora naručivati 90 posto materijala iz drugih zemalja, ponajprije Češke, Njemačke i Italije jer u Hrvatskoj nitko ne proizvodi potrebnu sirovinu. Danas se ne može zaraditi od ove struke jer uz uvoz materijala dolaze i troškovi prijevoza, carine i PDV-a, ali i prostora. "Plaćamo iste troškove kao i oni koji uvoze gotove proizvode, a ne sirovinu koju treba obrađivati i tek stvarati final tako da mogućnosti zarade sada nema", kaže Cahun. U planovima za budućnost kaže kako se najprije usmjerava na rješavanje problema poslovnog prostora te se nada malim pomacima i zaživljavanju obrta ove vrste.
Šestinski kišobrani
Godinu dana nakon obrta za šešire, u obrtu Cerovečki, koji ove godine slavi stotu obljetnicu, započelo je izrađivanje kišobrana. U ovom obrtu je moguće i popraviti kišobran, što se danas malo gdje može naći, ali i kupiti tradicionalni ručno izrađeni kišobrani prepoznatljivih motiva, ukrasa i boja. Ovdje se ljudima omogućuje kupnja kvalitetnog proizvoda, a na popravak dobivaju i industrijske kišobrane koje se ne isplati popraviti, no to jasno naglase klijentima jer ne žele zarađivati na taj način. Najprepoznatljiviji proizvod obrta Cernovečki je šestinski kišobran koji je i jedan od vizualnih simbola Zagreba. Mentalitet ljudi današnjice prema ovoj struci je individualan. Neki cjene ručno rađen, kvalitetam kišobran, dok drugi smatraju da nema razlike između ovakvog proizvoda i industrijskog. "Industrijskih kišobrana, loše kvalitete s niskim cijenama treba biti i na njih ne gledamo kao konkurenciju jer mi takav proizvod ne nudimo" ističe vlasnik Tomislav Cerovečki. Ovo je ujedno i jedan od rijetkih tradicijskih obrta današnjice koji bilježi i prihode u poslovanju, a na zaradu im svakako utječu i godišnje doba te vremenski uvjeti. Posla kažu ima, ponajprije u maloprodaji, ali i kompanije naručuju njihove kišobrane za poslovne poklone s tradicionalnim prizvukom. U obrtu Cerovečki su zadovoljni s potporama države i grada, ali i odnosom ljudi prema ovoj struci. Iako se mnogi boje ulaska u Europsku uniju, iz obrta Cerovečki kažu kako straha nema jer je jeftina roba već dostupna. Izvoz su probali, ali za sada ne idu ciljano na to, no ukoliko se ukaže prilika, prihvatit će je. Kao jednu od prednosti inozemnog tržišta navode i činjenicu kako se ovakvi proizvodi u inozemstvu više cijene i traže jer je malo proizvođača.
Suradnja s dizajnerima
Kako se tradicijski obrti najčešće bave ručnom proizvodnjom i pružanjem usluga za kojima opada potražnja i koji cijenom ne mogu konkurirati sličnim proizvodima iz masovne proizvodnje, utjecaj gospodarske krize se u ovom segmentu nešto snažnije odrazio. Iz HOK-a procjenjuju kako se u zadnjih 10 godina osjeti pad u ukupnom broju obrtnika od oko 10 posto. To pripisuju utjecaju krize među obrtima koji se bave tradicijskim zanatstvom, a njihov pad se kreće oko 20 posto. "To je trend koji nastojimo smanjiti" naglasio je Matija Duić iz Hrvatske obrtničke komore.
S obzirom na pad potražnje tradicijskih proizvoda i obrta, jedan od načina da ovakvi obrti ne samo opstanu, nego i uspiju na tržištu jest da otvore svoje poslovanje čvršćoj suradnji s dizajnerima i zajedničkom promišljanju uloge tradicijskih proizvoda na suvremenom tržištu. "Činjenica da se tržište za neke tradicijske proizvode smanjuje, ali još uvijek ipak ima potražnje" kaže Duić koji primjećuje kako se u posljednje vrijeme uočava porast potražnje kod proizvoda ručno izrađenog namještaja i obrade stakla.
Najčešći problemi s kojima se susreću tradicijski obrti su ručna proizvodnja koja utječe i na višu pojedinačnu cijenu, u nekim sredinama i visoki neporezni nameti pa i neki porezi kao porez na luksuzna dobra kod zlatara. Problem je i s onim uslugama za kojima opada potražnja poput popravaka kišobrana ili cipela, izrade šešira. U tom pogledu potrebno je osvijestiti domaće potrošače o vrijednosti, kvaliteti i značaju autohtonih tradicijskih obrta jer se često događa da su upravo strani kupci ti koji u većoj mjeri prepoznaju i cijene kvalitetu naših tradicijskih proizvoda, napominju iz HOK-a.
Kako bih olakšali poslovanje ovakvih obrta dodjeljivanjem Znaka i Uvjerenja, Hrvatska obrtnička komora pomaže obrtnicima da svojem proizvodu podignu marketinšku vrijednost i na taj način se izdvoje od sličnih, ali manje kvalitetnih proizvoda. Ministarstvo poduzetništva i obrta omogućilo je stjecanje dodatnih bodova nosiocima Znaka i Uvjerenja Obrt s tradicijom odnosno Umjetnički obrt prilikom podnošenja zahtjeva za stjecanje bespovratnih poticajnih sredstava u sklopu programa ‘‘Poduzetnički impuls‘‘.
Niz lokalnih samouprava također je prepoznalo potrebu subvencioniranja tradicijskih i umjetničkih obrta, na način da kroz natječaje dodjeljuju vlastita sredstva. Lokalne samouprave prepoznale su važnost očuvanja ovih obrta kroz niže najmove za poslovne prostore, manje spomeničke rente i slično. Područne obrtničke komore, ali i HOK, ovim obrtima kontinuirano pružaju potpore za nastupe na sajmovima. U sklopu predpristupnih programa IPARD-a tj. Mjere 302 ‘‘Diverzifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti‘‘ dopušteno je ulaganje i u tradicionalne obrte.
Ostale se pogodnosti odnose na pravo otkupa poslovnih prostorima u vlasništvu gradova i države, oslobođenja od neporeznih davanja te smanjenja nekih poreza. U okviru svojih mogućnosti HOK će nastaviti inzistirati na zahtjevima da se ovim obrtnicima omoguće povoljniji uvjeti poslovanja. Iako se tradicijski obrti sada nalaze u teškoj situaciji, uz sve ove potpore, ali i ponajprije ljubav prema ovakvim djelatnostima od strane njihovih vlasnika koji ne odustaju od očuvanja tradicije, ipak ostaje nada kako će tradicijski, ručno rađeni proizvodi, ne samo opstati, već i ponovno zaživjeti u Hrvatskoj.