Na velikom europskom tržištu sve je više organske hrane uzgojene na hrvatskim poljima, no ni izbliza onoliko koliko je može progutati. Za razliku od velikih europskih ekoloških proizvođača Italije, Francuske, Njemačke, Španjolske i Velike Britanije, koje imaju milijune hektara pod ekološkom proizvodnjom, u Hrvatskoj su 2015. pod ekološkim usjevima, voćnjacima, vinogradima, maslinicima, povrćem, aromatičnim i ljekovitim biljem bila 48.224 hektara, a pod pašnjacima 27.652 hektara. Podaci su to Ministarstva poljoprivrede prema kojima su prošle godine u Hrvatskoj registrirana 3194 ekoproizvođača s certifikatom. Udio ekološke proizvodnje u ukupno iskorištenom hrvatskom poljoprivrednom zemljištu je 4,93 posto, što u prosjeku znači da svaki sudionik proizvodi hranu na malo više od 15 hektara, a europski ekoproizvođači imaju nekoliko stotina puta više hektara.
Važne količine Ekološka poljoprivreda zakonski je regulirana 2001., a već 2003. bilo je 130 upisanih proizvođača u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Broj ekoproizvođača stalno raste, ali domaći proizvođači za razliku od europskih količinski ne mogu konkurirati inozemnima, a ne snalaze se najbolje ni na hrvatskom tržištu. Europski ekoproizvođački imaju sektorske proizvođačke organizacije, a domaći još traže formulu koja će ih učiniti konkurentnima i osigurati im stabilnu tržišnu poziciju te veći prihod. Sudionici te scene misle da bi domaću ekološku proizvodnju snažnije potaknulo okrupnjivanje. – Važno je povezati proizvođače. Hoće li to biti proizvođačka organizacija zadruga ili bilo koji drugi oblik, nije važno. Potražnje ima u gotovo svim sektorima, ali važne su količine. Okrupnjavanje bi pomoglo – kaže Darija Musulin, načelnica za ekoproizvodnju u Ministarstvu poljoprivrede. Jedan od vrlo aktivnih i najstarijih aktera hrvatske ekološke proizvodnje jest tvrtka Biovega, koja posljednjih petnaest godina surađuje s ekoproizvođačima. – Rezultat tih aktivnosti najširi je portfelj hrvatskih ekoproizvoda na tržištu dostupan u trgovinama bio&bio. Ondje je u ponudi više od tisuću domaćih ekoproizvoda i taj broj stalno raste te se nadamo da će domaći ekoproizvodi uskoro biti četvrtina naše ponude – kaže Jadranka Boban Pejić, direktorica Biovege.
Nužni standardi Biovega je poticala domaću ekološku proizvodnju jamstvom cjelokupnog otkupa po zajamčenim cijenama i uložila i u razvoj nekih poljoprivrednih gospodarstva. Boban Pejić misli da bi okrupnjivanje proizvodnje pomoglo na više razina: veći sustavi proizvođačima bi jamčili otkup, a kupci bi dobili kontroliran i kvalitetan proizvod. – Proizvodi na sajmovima ili tržnicama često ne prolaze nikakve zdravstvene kontrole ili analize koje dokazuju ekološko podrijetlo. Ekološki proizvodi prodaju se u internetskim trgovinama i s pomoću neformalnih grupa koje potpuno prolaze ispod radara bilo kakve tržišne, zdravstvene ili porezne kontrole. Rastom potražnje za ekološkim proizvodima takvo tržište na rubu zakona sve se više povećava, zbog čega se kupac dovodi u opasnost kupiti zdravstveno neispravan i nepravilno deklariran ekološki proizvod. Za osiguranje kvalitete nužno je imati standarde za upravljanje kvalitetom, stručnjake za nadzor i stalne analize nasumičnog uzorkovanja te vanjske nadzore za kontrolu zdravstvene ispravnosti standarda poslovanja i ekološke proizvodnje – ističe Boban Pejić. Ekološka hrana sve se više traži, a s obzirom na to da je Hrvatska turistička zemlja, ta tržišna niša ima velik potencijal i na domaćem tržištu. Okrupnjivanje proizvodnje pomoglo bi također distribuciji ekoproizvoda u turistički sektor i tako dugoročno osiguralo tržište ekološkim proizvođačima.