Većina radnika ostvaruje pravo na puni godišnji odmor za određenu kalendarsku godinu. Iznimno, u posebnim slučajevima radnik nema pravo na puni već samo na razmjerni dio godišnjeg odmora.
Razmjerni dio godišnjeg odmora izračunava se tako da se odredi jedna dvanaestina od punoga godišnjeg odmora na koji bi radnik ima pravo za tu godinu i taj iznos pomnoži s brojem mjeseci trajanja radnog odnosa u kalendarskoj godini za koju se izračunava dužina razmjernog dijela. Na primjer, ako puni godišnji odmor iznosi 25 dana, radnik ima za svaki mjesec pravo na 2,08 dana godišnjeg odmora.
Pri izračunavanju dužine razmjernog dijela godišnjeg odmora najmanje polovica mjeseca zaokružuje se na cijeli mjesec, a konačni rezultat zaokružuje se u dane tako da se najmanje polovica jednog dana zaokružuje na cijeli broj. Ako radni odnos prestaje točno u polovini mjeseca koji ima parni broj dana, pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za taj se mjesec ostvaruje kod poslodavca kod kojeg radniku prestaje radni odnos.
Povoljniji kolektivni ugovor Radnik u pravilu ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora pri zasnivanju ili prestanku radnog odnosa tijekom godine, bilo da je riječ o radu na neodređeno ili na određeno vrijeme. Tako radnik koji se prvi put zapošljava u drugoj polovini godine za tu godinu ima pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Na primjer, ako je radni odnos prvi put zasnovan 1. listopada prošle godine, radnik je već za tu godinu (za 2013.) stekao pravo na tri dvanaestine godišnjeg odmora i poslodavac mu je trebao u 2013. godini omogućiti korištenje odmora. Ako mu se radni odnos nastavlja i u 2014., za 2014. godinu ima pravo na novi godišnji odmor za tekuću godinu, na puni ili na razmjerni dio, ovisno o trajanju radnog odnosa u 2014. godini. Uz pretpostavku da mu u 2014. godini radni odnose prestane prije 1. srpnja, npr. 31. svibnja 2014., radnik će za tu godinu ostvariti pravo na pet dvanaestina godišnjeg odmora, a ako nastavi raditi i nakon 1. srpnja 2014., za 2014. ostvaruje pravo na puni godišnji odmor.
Naime, radnik kojem radni odnos prestane prije 1. srpnja ima kod tog poslodavca za odnosnu godinu pravo samo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Primjerice, ako je radio do 10. svibnja ima pravo na četiri dvanaestine, a ako radi do 15. lipnja ima pravo na šest dvanaestina punoga godišnjeg odmora. To je pravo radnika prema Zakonu o radu, a u mnogim je kolektivnim ugovorima ugovoreno za radnike povoljnije od Zakona o radu. U određenim se slučajevima radniku omogućava puni godišnji odmor iako mu radni odnos prestaje u prvoj polovini godine. Tako je u kolektivnim ugovorima za državne i javne službe ugovoreno pravo na puni godišnji odmor za radnike kojima radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu, iako je taj odlazak raniji od 1. srpnja.
Rad kod više poslodavaca Radnik koji tijekom kalendarske godine mijenja poslodavca tako da u istoj godini radi kod dva ili više poslodavaca, kod svih poslodavaca zajedno ima pravo na godišnji odmor u trajanju jednakom kao da je ukupno razdoblje bio u radnom odnosu samo kod jednog poslodavca. Svaki poslodavac dužan mu je osigurati razmjerni dio godišnjeg odmora za razdoblje koje je kod njega radio, tako da ukupno na razini godine nije ni zakinut ni pogodovan. To pravilo razmjernosti narušava čl. 59. Zakona o radu, koji određuje da u slučaju kad radni odnos prestaje nakon 1. srpnja, a radnik je bio u radnom odnosu od početka godine, kod poslodavca kod kojega mu prestaje radni odnos ostvaruje pravo na puni godišnji odmor.
Moguća naknada Poslodavac bi trebao u svim slučajevima kad to omogućava organizacija rada radniku osigurati pravo na korištenje godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa. No ako to nije moguće, a radni odnos prestane, dužan mu je isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Ta se obveza poslodavca odnosi i na neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora. Određuje se u visini naknade plaće na koju bi radnik imao pravo da koristi godišnji odmor, a ne može biti niži od prosječne plaće radnika u prethodna tri mjeseca. Kad se naknada određuje za razmjerni dio godišnjeg odmora, izračunava se za broj dana godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo.Ako radnik u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa nije primao plaću, nego naknadu plaće (npr. naknadu plaće za bolovanje), naknadu za neiskorišteni godišnji odmor treba odrediti u odnosu na prosječnu plaću koju bi ostvario da je u posljednja tri mjeseca radio ili u odnosu na plaću radnika koji je zaposlen na istim odnosno sličnim poslovima. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor u poreznom se smislu isplaćuje kao bruto plaća, zajedno s pripadajućim doprinosima i prirezom.