Sve jača antipoduzetnička klima i percepcija poduzetnika u javnosti kao kriminalanaca i najvećih krivaca za recesiju posve je potisnulo priču o tome na koji ćemo način pobijediti recesiju.
Iako je upravo to trebalo biti tema 13. Dana poduzetnika. Predsjednik HUP-a Ivan Ergović zvučao je prilično nemoćno požalivši se na dramatičnu antipoduzetničku klimu zbog koje se stječe dojam da većina poslodavaca namjerno ne ispunjava svoje obveze, iako već pet godina privatni sektor sam nosi teret krize na svojim leđima, a porezna presija raste. - Ne možemo se složiti s antipoduzetničkom retorikom i nekim represivnim mjerama koje će dodatno pogoršati lošu poduzetničku i investicijsku klimu. Dobro je da postoji zid poreznog srama, ali onda neka postoji i zid birokratskog srama na kojem će biti imena gradonačelnika ili ministara čije odluke poskupljuju poslovanje i čija sporost odgađa projekte koji bi mogli otvoriti brojna radna mjesta - požalio se Ergović dok je glavni ravnatelj HUP-a Davor Majetić podastro rezultate ankete o poduzetničkoj klimi prema kojima čak 44 posto građana ima negativnu percepciju poduzetnika.Istodobno, gotovo 65 posto poduzetnike vidi kao jedinu snagu koja nas može izvući iz recesije.- Nužan nam je jači socijalni dijalog i konsenzus svih socijalnih partnera oko ključnih reformi koje moramo napraviti - kaže Majetić.
Osim načelnih stavova Danu poduzetnika dogodila se i zanimljiva analiza koju je napravio analitičar Velimir Šonje. Razloga za frustraciju imamo i previše - BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći 38 posto je niži nego u Sloveniji dok je stopa zaposlenosti koja iznosi 50 posto najniža u Europi. Šonje u analizi zaključuje da privatni sektor može biti produktivan, da može povući, no ne može preskočiti institucionalne prepreke - neučinkovitost javnih poduzeća, lošu obrazovnu strukturu i lošu kvalitetu institucija koje bi trebale podržati poslovanje. Ograničenja su, kaže, brojna. Nekompetentnost i nemotiviranost dijela javne administracije, njezin strah i bijeg od odgovornosti, ali i nenaviknutost (i poduzetnika) na dijalog utemeljen na dokazima.
Kako bi privatni i javni sektor mogli zajedno? Šonje iznosi nekoliko primjera. U Hrvatskoj je potrebno čak 100 dana za registraciju vlasništva nad nekretninom dok je prosjek istočne Europe 30 dana. Zašto onda cilj ne bi bio, primjerice do 2014. godine, skratiti ga na 40 dana? Za građevinsku dozvolu se u nas čeka više od 300 dana (i to uz trošak od gotovo 600 posto per capita dohotka), a recimo prosjek je zemalja OECD-a oko 150 dana. Ne bi li onda cilj trebao biti da taj rok skratimo na recimo 200 dana, pita se Šonje.
Što je na sve to imao reći premijer Milanović? Umjesto najmanje dva-tri poteza ili mjere koje pripremaju za koji mjesec čulo se previše neodređenih floskula.- Ako nastavimo na ovakav način uskoro nećemo imati niti za plaće. Čuvat ćemo hrvatski socijalni model, ali sve se mora zaraditi, pa to vrijedi i za kolektivna i sindikalna prava, stoga ćemo morati racionalno pregovarati o kolektivnim ugovorima u javnom sektoru. Najuspješnije europske države, poput Švedske, Norveške ili Finske imaju velikodušnu socijalnu državu, ali baza tih država je vrlo kompetitivno i inovativno poduzetništvo. Ulazimo u Europsku uniju koja pruža šansu onima koji je znaju iskoristiti, a onima koji ne znaju, koji falsificiraju bilance i troše puno više nego što stvaraju kad-tad dođe kraj - izjavio je Mlanović. Čak je i predsjednik Josipović bio konkretniji iznijevši podatak da najrazvijenije zemlje EU na javni servis troše 29 posto BDP-a, a Hrvatska samo 20 posto. Dakle, nije problem u udjelu nego u kvaliteti tog javnog servisa. No o svemu tome, pa ni o tome kako će se stvoriti bolja poduzetnička klima, kako će institucije postati kvalitetan servis poduzećima, s najvažnije adrese - ni slova.