Sudjelovanje na netom održanom eminentnom regionalnom skupu na temu investicija u širu regiju nepopularno zvanu Zapadni Balkan ponukalo me da istražim razloge zašto su investicije u regiji i regionalna konsolidacija još uvijek češće teme konferencija nego ekonomska realnost.
Investicija će biti samo ako bude dobrih prilika za investiranje, kojih jednostavno nemamo dovoljno. Ovih dana investitori tipično očekuju povrat na kapital veći od 12 posto. Koliko tvrtki veličine 100 milijuna eura i više koje su na radaru kapitala imamo danas u regiji koje mogu ostvariti takav povrat? Nažalost, ne mnogo.
Većina tvrtki djeluje na malim i limitiranim tržištima koja su još k tome u recesiji, nisu iskoristile regionalne tržišne i operativne sinergije, nisu se strateški i operativno restrukturirale, nastup na regionalnom tržištu otežavaju im političke prepreke, na rastuća tržišta zemalja E7 (Turska, Brazil, Kina, Rusija, Indija, Indonezija i Meksiko) moraju ići same, a državni ih aparat usporava. Stoga postoji veliki rizik da će velika tržišta i internacionalni igrači većinu naših tvrtki progutati ako ostanu male i nesposobne za tržišnu borbu, trend koji se već događa u Hrvatskoj, a pojačava se i u ostatku regije.
Troškovna efikasnost Jedini način da tvrtke sačuvaju položaj i da vlasništvo kapitala ostane u regiji jest njihovo okrupnjivanje i jačanje pozicije i uloge. Regionalna konsolidacija i regionalne investicije tu mogu pomoći i dati značajne beneficije u nekoliko aspekata.Jedan jest troškovna efikasnost, koja je nužnost svake tvrtke u svakom sektoru. Na primjer, France Telecom i Deutsche Telekom imaju ‘joint venture‘ za zajedničku nabavu tekekomunikacijske opreme, a Telekom Slovenije, BH Telekom i Telekom Srbije poniru pak svaki u svojim problemima koje pojedinačno ne mogu riješiti. Osnova Agrokor - Mercator potencijalnog povezivanja dobrim dijelom jest postizanje veće troškovne efikasnosti, no problem je što se to događa možda i prekasno za Mercator.
Zajednički izlazak na rastuća tržišta poput Rusije, Turske, Južne Amerike, Irana i sličnih jest mnogo lakši udruživanjem/spajanjem nego individualnim naporima koji znače veliki ulazni trošak na tržišta. Postizanje rasta optimizacijom portfelja proizvoda te dobivanjem boljeg pristupa tržištima jest dokazan slučaj na primjeru Nektar - Fructal ili Atlantic - Droga Kolinska.
Stvaranje vlastitih kapaciteta Imamo malo tvrtki u regiji koje danas mogu investirati više od 100 milijuna eura bez neracionalnog zaduživanja. Npr. investicije u R&D u regiji se uglavnom kreću u postocima manjim od jedan posto prodaje na godinu. S obzirom na proizvodnu konkurentnost Azije, gdje danas radnici rade u tri smjene za plaću manju od 100 dolara na mjesec, trebamo se okrenuti stvaranju proizvoda i usluga s dodanom vrijednošću koje su relevantne za tržište Europe i regije, a za to treba više investicija u istraživanje i razvoj te u intelektualni kapital, koji se često dobiva akvizicijama i konsolidacijom.
Stoga je proces regionalne konsolidacije te izlaska na tržišta u rastu nuždan. Za uspješan proces konsolidacije trebamo ostvariti:• suradnju ključnih igrača u regiji bez obzira na sektor iz kojeg dolaze• političku potporu ili barem minimizaciju državnih prepreka• dobru procjenu strateške i operativne kompatibilnosti tvrtki (Podravka planira prodaju segmenta pića, koji joj nije ‘core‘ fokus, što je dobra prilika nekomu tko bi prihvatio ulogu regionalnoga konsolidatora tog segmenta)• jako dobar PR, koji se pokazao ključnim u nekim od uspješnih konsolidacijskih i investicijskih slučajeva.
Za sada imamo nekoliko uspješnih primjera, no potencijala je mnogo više. No budimo svjesni i prepreka regionalnoj konsolidaciji. Osim političkih neprilika, veliki problem jest mentalni sklop regije još uvijek zapele u tranziciji. I danas uglavnom očekujemo da nam netko da novac, a imamo premalo ljudi posvećenih stvaranju novca dobrim projektima, što je vidljivo na primjeru javne percepcije EU fondova i stranih investitora. I mnogo je praznih priča oko investicija, a malo rada i rezultata. Dodatno, uglavnom očekujemo da dobijemo, a rjeđe da stvaramo. I ne volimo dijeliti s drugima. Sve je to utjecalo na do sada limitirani rezultat regionalne konsolidacije i regionalnih investicija.
Ako se ne bude djelovalo, moglo bi se dogoditi da kapital ode iz regije koja bi na taj način izgubila relevantnost i perspektivu. Stoga je bitno stati iza dobrih tvrtki i suvislih projekata te im dati poslovnu, medijsku i političku potporu.