I socijala i tržište. I vuk sit i ovce na broju. Volimo i kapital i ljude. Tako je nekako sumirana stranačka poruka uoči izbora. Socijalizam u glavama. Jedna jedina prezriva rečenica najčešći je odgovor svih ekonomista, analitičara, biznismena na bilo koju priču o pomoći države bilo komu. Hrvatska čak i u ekonomiji živi krajnji polaritet. Mora li biti ‘ili – ili’? Je li moguće ‘i – i’? Ili najprije mora biti jedno da bi moglo biti drugo? Trebaju li o poretku važnosti prioriteta odlučivati država, interesne skupine ili pojedinac? Gdje prestaje oslonac države i počinje osobna odgovornost? Prije negoli pokušamo odgovoriti na ta pitanja, najprije isječci iz stranačkih programa, iz kojih je gotovo nemoguća misija zaključiti hoćemo li tržišnim ili socijalnim smjerom.
Andrej Plenković iz HDZ-ova programa izdvaja nekoliko stvari. ‘Hrvatska mora završiti tranziciju prema socijalno-tržišnom gospodarstvu i pod svaku cijenu težiti suzbijanju takozvanoga klijentelističkog kapitalizma i korupcije. Ambiciozna ekonomska politika mora biti usmjerena na poticanje poduzetničkoga duha svih generacija, olakšavanje uvjeta poslovanja i smanjivanje administrativnih zapreka. Moderni industrijski napredak Hrvatske temeljit ćemo na tehnološkim, poslovnim i socijalnim inovacijama. Nastojanja za iskorjenjivanjem siromaštva i smanjenjem nejednakosti u društvu ključna su za ostvarivanje socijalne pravde. Mirovinski, zdravstveni i socijalni sustavi moraju, uz nužne konsolidacije radi njihove dugoročne financijske održivosti, zadržati i načelo solidarnosti’, stoji u programu. Dakle, i poduzetništvo i rast i socijala. Kako točno, ne zna se.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.