Jaz između bogatih i siromašnih produbio se u proteklih 20 godina u više od tri četvrtine zemalja, nalaz je OECD-ove studije Growing Unequal o distribuciji bogatstva u zemljama članicama. Nejednakost u tim zemljama kumulativno je rasla sedam posto.
Studija konstatira da su bogati imali više koristi od ekonomskog rasta u protekla dva desetljaća nego siromašni. U nekim zemljama kao što su Kanada, Finska, Njemačka, Italija, Norveška i SAD također je povećan jaz između bogatih i srednje klase. Siromaštvo se definira kao razina dohotka niža od 50 posto nacionalnog prosjeka. Predstavljajući izvještaj u utorak u Parizu, generalni tajnik Organizacije Angel Gurría upozorio je na opasnosti od sve veće nejednakosti i potrebu da se vlade suoče s tim problemom socijalne podjele u društavu i između regija koje su različito pozicionirane u raspodjeli dohotka i razvojnih resursa.
- Ignoriranje sve veće nejednakosti nije opcija - rekao je Gurria. Najveća je nejednakost u dohotku u Meksiku (u omjeru 1 : 25), Turskoj, Portugalu i SAD-u. Zemlje s najravnomjernijom distribucijom dohotka su, očekivano, Danska i Švedska. Samo nekoliko zemalja uspjelo je smanjiti jaz između onih s najvišim i najnižim dohotkom - to je pošlo za rukom Francuskoj, Grčkoj i Španjolskoj. U SAD-u je udaljavanje socijalnih slojeva bilo najočitije: prosječni je godišnji dohodak 10 posto najbogatijih bio je 93.000 dolara, najviši među 30 zemalja koje ta studija proučava. Najsiromašnjih 10 posto zarađivalo je samo 5.800 dolara, što je 20 posto niže od prosjeka zemalja OECD-a.
Najveći su razlog sve veće nejednakosti u dohotku bogatih i siromašnih bile promjene na tržištu rada, na kojem niskokvalificirani radnici sve teže nalaze posao, i sve više samohranih roditelja. Međutim, najneugodnije zvuči podatak da su djeca sve siromašnija i da su ona i mladež izloženi 25 posto većem riziku od siromaštva nego populacija općenito.U većini razvijenih postoje sustavi kojima se nastoje ublažiti posljedice nejednakosti u dohotku, i to kroz porezni sustav i sustav socijalne zaštite, ali efikasnost takvih sustava sve je manja u posljednjih deset godina. Ipak, bez takvih mjera ekonomske razlike između društvenih grupa bile bi još veće. (Davorka Zmijarević)