Ova godina loše je počela za sve, pa i 78 naših investicijskih fondova koji su na početku godine upravljali imovinom vrijednom 30-ak milijardi kuna. Naime, naši su otvoreni investicijski fondovi u siječnju na vrijednosti izgubili između 12 i 18 posto, ovisno o tome na koja su tržišta, naša ili strana, više ulagali
Premda spomenuto klizanje nije malo, analitičari kažu da bi ono bilo i najmanje pet do šest indeksnih bodova veće da kojim slučajem naši fondovi nisu znatnije diverzificirali ulaganja, odnosno plasirali, ne sve na domaće tržište i u domaće dionice – nego znatan dio i na strane burze, a dio i u druge vrijednosnice, odnosno i manje rizična ulaganja, poput obveznica.
U razdoblju najvećeg pada fondova, koji se dogodio u tjednu od 14. do 21. siječnja, kad je prema nekima kod nas zabilježeno i najveće klizanja u povijesti hrvatske fondovske industrije - svi dionički i mješoviti fondovi završili su u minusu. Njihov je pad, doznajemo od burzovnog stručnjaka Iztoka Likara, bio od minus 1,3 do minus 12,8 posto, pri čemu su, ipak, najveće tjedne gubitke pretrpjeli upravo oni naši fondovi koji su više investirali ili, bolje reći, imali više plasiranoga novca na svjetskim tržištima. Potkraj siječnja smanjila se, istina, i napetost na domaćoj i svjetskim burzama pa su ukupni minusi donekle smanjeni. Neslužbene su, pak, procjene da se na inoburzama i tržištima ukupno vrti između 35 i 40 posto imovine naših otvorenih investicijskih fondova. Poznavatelji prilika kažu i da naši fondovi otprilike trećinu ukupnih inoulaganja obrću samo na burzama zemalja bivše Jugoslavije, dakle u Srbiji, Sloveniji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. O kojem se iznosu kapitala radi, teško je precizirati, ali neke, također neslužbene, procjene govore da bi moglo biti riječi o gotovo milijardu eura. Aktualna depresija i na burzama regije, povezana s globalnom krizom, signalizira da je i zlatno razdoblje neumjerenog rasta na domaćem tržištu, pa i na onome Jugoistočne Europe, na izmaku.
Svjesni da će teško ponoviti uspjehe iz proteklih godina, i fond-menadžeri su odnedavno, čini se, više suočeni s redefiniranjem ulagačkih strategija. Tako se ovih dana može čuti i da je većina fondova nova. Naime, lani ih je u Hrvatskoj osnovano 20-ak, ali i neki stari žustrije su krenuli u osvajanje i nekih drugih tržišta. Naime, spominje se da naši fondovi, osim Hrvatske, zatim zemalja bivše Jugoslavije te zapadnih i srednjoeuropskih zemalja, u novije vrijeme sve više ulažu i na tržišta Rusije, Ukrajine, Grčke, Turske , Albanije… Neki fondovi počeli su osvajati brzorastuća tržišta poput Kine i Indije i ulagati u njih, zatim u razvijena tržišta kao što su japansko, singapursko i južnokorejsko, a neki drugi fondovi se i specijaliziraju, odnosno ulažu u, recimo, dionice tvrtki koje trguju na svjetskim robnim burzama.
Inače, zbog pretrpljenih siječanjskih gubitaka - za sada, koliko se može doznati iz društava koja upravljaju investicijskim fondovima - nema masovnijeg izlazaka ulagača iz investicijskih fondova. Čini se da i sami ulagači čekaju smirivanje krize i poravnavanje najnovijih minusa. Ovih se dana može čuti i da akumulirani profit koji su fondovi ostvarili u posljednje tri godine (naime, prosječni su godišnji prinosi naših fondova bili do 70 posto) omogućuje da se koliko-toliko uravnoteži najnovije stanje s tekućim gubitcima, pa i ukupnim minusom ulagača.
Nakon najnovije burzovne krize svima je, pa i ulagačima u fondove, postalo jasno je da je vrijeme lake i velike zarade na domaćim, ali i stranim burzama iza nas. Drugim riječima, u budućnosti će se burzovni igrači morati znatno više pomučiti u kreiranju dobitničkog portfelja i pritom se zadovoljiti mnogo manjom zaradom od one koje su i laici s lakoćom ostvarivali proteklih godina. (Nikola Prskalo)