Kao što se i nagađalo proteklih mjeseci, Vlada je reagirala na žalopojke iz određenih dijelova IT sektora uznemirenog zbog navodne zloporabe statusa paušalnih obrtnika. Ministar financija Zdravko Marić tako je na sjednici Vlade u četvrtak predstavljajući četvrti krug porezne reforme najavio i promjene u reguliranju paušalnog obrta kako bi se spriječilo korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona (potaknuti mlade da se otisnu u poduzetničke vode), no postoji još uvijek dosta nejasnoća. Štoviše, nakon predstavljanja reforme, možda i više nego ranije.
Prema onome što se zasada zna, prikrivenom radnom odnosu koji se navodno može naći kod velikog broja 'paušalista' doskočit će se obračunavanjem poreza 'kao da tih postupanja nije bilo', odnosno, proizlazi iz toga, zanemarivanjem organizacijskog oblika poslovanja.
Štoviše, ministar je to i potvrdio rekavši da će se ovim izmjenama uvesti pravilo suštine iznad forme, od čega svakog u Hrvatskoj moraju proći trnci znajući kako država raspolaže konceptom suštine iznad forme. Ovako rečeno to ne govori puno, ali bi novi Pravilnik o porezu na dohodak trebao ponuditi više odgovora kada bude napravljen.
Postavlja se stoga pitanje kako će točno država razlučiti 'prave' od 'lažnih' paušalnih obrtnika, ako se pretpostavi da je to uopće potrebno, odnosno onih koji su promijenili organizacijski oblik poslovanja isključivo kako bi iskoristili porezne pogodnosti. Načelna definicija zlouporabom smatra situaciju u kojoj poslodavac za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine obavljanja posla ili koristi organizacijske oblike oporezive po nižim poreznim stopama. Jednako tako, državi su sumnjivi i poduzetnici koji mijenjaju organizacijski oblik poslovanja, pa za svaki ugovoreni posao koriste jedan oblik i onda ga zamijene s drugim, oporezivim po nižim stopama.
Porezna stručnjakinja Marija Zuber, slijedom dostupnih informacija, pretpostavlja da će kontrolu morati provoditi Porezna uprava, no sumnja u kapacitet i vrijeme potrebne za analiziranje poslovanja svakog od oko 45 tisuća registriranih 'paušalista' kako bi se utvrdilo jesu li 'paušalisti' prema svrsi zakona ili nisu. Prema njoj, ponašanje poreznih obveznika je sasvim razumljivo zato što su razlike u poreznom opterećenju prevelike, što mnoge tjera na korištenje ovog organizacijskog oblika, pa bi moguće rješenje bilo uskladiti porezno opterećenje neovisno o pravnom obliku, umjesto probiranja pravih od krivih.
Jednako je skeptičan jedan računovođa s velikim brojem klijenata koji ostvaruju prihod od samostalnog rada koji kaže da je kriterij u ovom trenutku nejasan, ali da će razdjeljivanje 'paušalista' po sistemu tko zaista jest, a tko nije biti vrlo teško izvesti. Nudi primjer Njemačke u kojoj je takav tip rada ograničen trajanjem i prihodom (do 80 posto od jednog poslodavca) uz opasku da je i takva pravila moguće zaobići. Primjerice, 80 posto može doći iz jednog izvora, a preostalih 20 iz nekog drugog.
Trenutačan dojam je da će Porezna uprava ocjenjivati od oka kome i kako razrezati porez, a poznavajući njen rad to zvuči kao recept za katastrofu. Čak i ako Pravilnik ponudi jasnije kriterije, pitanje je kako će ih Porezna primjenjivati i može li uopće adekvatno analizirati svakog od registriranih 'paušalaca'.
Primjerice, izmjene Općeg poreznog zakona unesene početkom listopada kao načelne kriterije nesamostalnog rada navode kontrolu ponašanja (ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva), financijsku kontrolu (ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčeva rada) i odnos stranaka (vrsta odnosa među strankama). Kako će točno Porezna uprava utvrđivati postojanje ovih kriterija bit će uistinu vrlo zanimljivo vidjeti.