Do 2020. iz hrvatski potrošači ostat će bez 65 posto instalirane snage u termoelektranama kada bi prema predviđanjima iz pogona trebalo izaći oko 1100 MW električne energije.
Bez investicija u domaće kapacitete za proizvodnju električne energije (revitalizacija postojećih elektrana i/ili izgradnja novih) to znači smanjivanje proizvodnje i zaposlenosti te povećanje uvozne ovisnosti. Upravo su investicije glavna tema Liderovoj prve regionalne konferencije o energetskoj budućnosti ‘Vladina energetska politika - provedba’, koja će se održati 3. srpnja u Hypo centru pod pokroviteljstvom Minstarstva gospodarstva.
Investicije će osim sigurnosti opskrbe energijom u budućnosti imati kratkoročno pozitivan učinak na zaposlenost i gospodarski rast. Zato je odgađanje investicija, u okolnostima ponovnog ulaska u recesiju, kontroverzno. S druge strane, da bi investicije bile opravdane, ukupne koristi tijekom životnog vijeka (za energetsku infrastrukturu obično između 25 i 80 godina), trebale bi biti veće od troškova. Javno nisu dostupne analize koje bi argumentirale dugoročnu opravdanost najavljenih investicija. To upućuje na zaključak da Vlada donosi odluke s kratkoročnom perspektivom.
- Odlučivanje o mjerama s dugoročnim učincima na temelju kratkoročnih učinaka ugrožava ostvarivanje rezultata. To pokazuje i proces reforme energetskog sektora. Vlada nije donosila odluke koje bi omogućile porast cijena i restrukturiranje bivših monopola, pa su izostale investicije koje bi povećale sigurnost opskrbe i konkurentnost sektora - objašnjava problematiku Ana Maria Boromisa, sa Instituta za međunarodne odnose. Ona će u predavanju ‘Gdje smo i kamo trebamo ići‘ sudionicima na konferenciji predstaviti strateški pristup sektoru energetike koji uključuje promjenu perspektive, iz kratkoročne u dugoročne, pogotovo u slučajevima kad Vlada predstavlja interese investitora. Time bi se, smatra ona, olakšala argumentirana rasprava i doprinijelo donošenju odluka na temelju činjenica.
Ana Maria Boromisa, predstojnica Odjela za međunarodne političke i gospodarske odnose na Institutu za međunarodne odnose. Njezin istraživački interes usmjeren je na ekonomiku europske integracije, osobito energetsku sigurnost i njezin razvoj kroz ekonomsku integraciju unutar EU i odnose s trećim zemljama. Prije rada u institutu znanje o sektoru energetike stekla je i kao članica Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti.