Poštovani gospodine predsjedniče države!U govoru na svečanoj sjednici Vlade RH u povodu Dana državnosti rekli ste da želite potaknuti ‘i nas koji obnašamo odgovorne dužnosti - i znanstvenike, gospodarstvenike, građane, da definiramo kakvu Hrvatsku želimo za 10 i 20 godina‘.
Novinare, istina, niste spomenuli, ali pretpostavljam da se oni mogu, ako žele, pronaći u zadnjoj pozvanoj skupini - ‘građanima‘. Dakle, predlažem da definicija željene Hrvatske bude da je to zemlja koja će više izvoziti robe nego što će je uvoziti. Da bi bilo jasno o čemu je riječ, u 2011. iz Hrvatske je ostvaren robni izvoz od 13,3 milijarde dolara, a istovremeno je uvezeno robe vrijedne 22,7 milijardi dolara. Da ne biste odmah prestali čitati ovo pismo, molim da uzmete u obzir da u Turskoj, čiji je sadašnji izvoz oko 150 milijardi dolara, planiraju u razdoblju o kojem govorite dostići vrijednost od 500 milijardi dolara.
Tko ima bolju ideju? Pretpostavljam da u Vaš ured svakog dana stigne bar jedna pošiljka u kojoj netko nudi ‘jednostavno rješenje za sve naše probleme‘. Svjestan opasnosti da se nađem na listi, kako bi se to u redakcijskom žargonu reklo, ‘pacijenata‘, nastavljam ovo pismo. Možda sam s vremenom zaista i postao ‘pacijent‘ kad u Lideru tako uporno zagovaramo izvoz kao jedino pravo rješenje svih hrvatskih problema (na dan izlaska ovog broja održavamo novi u nizu skupova Liderova kluba izvoznika na temu istraživanja i razvoja kao bitnih pretpostavki većeg izvoza). Evo prilike da netko sasiječe taj pristup, ali i ponudi bolju alternativu od potpunog okretanja povećanju izvoza, pa da se smirim i posvetim temama s naslovom ‘više pozornosti raznim problemima‘.Namjerno ću pretjerati: izvoz je čarobno rješenje za sve naše probleme. Da je izvoz u 2011. bio 22,7 milijardi dolara, a ne 13,3 milijarde dolara, nezaposlenih bi možda bilo i 50.000 manje, državni bi se proračun punio bez povećanja PDV-a, bilo bi za više mirovine, za socijalu...Sad već čujem dežurni defetistički odgovor: ‘Pa mi nemamo što izvoziti!‘ Što je neistina. Ako u uvjetima maćehinskog odnosa prema izvoznicima (počevši od tečaja) postoji ovoliki izvoz, onda nema nikakve stvarne zapreke da se postavljanjem izvoznika i izvoza u središte svih ekonomskih politika iz godine u godinu hrvatski robni izvoz ne povećava. Uostalom, u prvom su tromjesečju investicije pale 2,8 posto, državna potrošnja smanjila se 1,5 posto, potrošnja kućanstava pala je 0,3 posto, a izvoz robe i usluga jedini je rastao, i to za 2,4 posto! Pa o čemu onda govorimo? Ako se vlast prestane baviti maglovitim investicijama i okrene se izvozu, recesija će sigurno trajati kraće.
Nedostatak ambicije i vjere Možda hrvatska industrija nema šanse u izvozu televizora ili kompjutora, ali postoji na stotine izvoznika koji su osvojili neku od globalnih niša. Zašto ne napraviti strategiju prepoznavanja takvih proizvođača. Kao rješenje danas se u politici stalno govori o investicijama. Koje, vidi čuda, nikako da se pojave. Da se klima u Hrvatskoj poboljša za izvoz, da postojeći izvoznici osiguraju veće narudžbe, brzo bi im trebali novi pogoni, nove investicije. Drugi dežurni argument da se ‘ne može ništa učiniti‘ jest kriza u Europskoj uniji. Koja je najveći hrvatski vanjskotrgovinski partner. A istovremeno na tržištima zemalja BRIK-a i još nekih potražnja raste. Pa se onda treba okrenuti tim tržištima. Nedavna studija A. T. Karneyja pokazala je da će se u sljedećih deset godina potrošnja dobara i usluga u svijetu povećati za dodatnih 12,000.000,000.000 dolara (12 bilijuna). Možemo li mi iz Hrvatske ugrabiti jedan jedini promil tog rasta? Promil, ništa više! Zar nemamo ni toliko ambicije, hrabrosti i vjere u svoje mozgove i ruke? Sad malo politike. Čini mi se da bi povećanje izvoza moglo biti cilj (i sredstvo za rast BDP-a) u vezi s kojim bi se mogao postići politički konsenzus. Izvoz zaista nema ideološke konotacije. Ako je prije dvije godine Barack Obama naredio svima u SAD-u da se američki izvoz ima povećati 50 posto, zašto ne bismo jednom najveću silu svijeta kopirali i u takvom pristupu. Pa nek dužina mandata nekog veleposlanika ovisi o tome ostvaruje li se planirani rast hrvatskog izvoza u dotičnu zemlju. Ako ne - zamijenite ambasadora!U nadi da ćete u svojim govorima češće nego do sada spominjati izvoz i da ćete ovaj prijedlog usporediti s drugim idejama, srdačan pozdrav!