Poklopilo se: u razmaku od samo pet dana održana su dva važna skupa o bankarstvu. Prošli je petak u Rovinju u Liderovoj organizaciji održan četvrti Susret guvernera i bankara regije. A ovaj su utorak u Zagrebu Hrvatska udruga banaka i Hrvatska udruga poslodavaca organizirale konferenciju ‘Krediti i gospodarski rast – kako pobijediti rizike?’.
Za one poduzetnike kojima su se bankari možda u nekom trenutku zamjerili kao profesija malo zadovoljstvo – sad i bankari imaju puna skladišta neprodanih zaliha. Na računima su im milijarde kuna, a kupci ih ne žele uzeti. A oni koji ipak navrate u dućan – često su prezaduženi i nije im pametno još davati ‘na veresiju’ uz jasnu procjenu da bi se ‘skladište’ u kojemu su već gomile starih nenaplativih potraživanja samo dodatno napunilo. Bankarski se sektor u Hrvatskoj, čast iznimkama, zaglavio. Preživjeli se poduzetnici nećkaju. U razvoj idu polako. Kako je na skupu guvernera u Rovinju rekao predstavnik BiH: ‘Tko se mlijekom opeče, i na jogurt puše.’
Strah od izbora prioriteta Naravno, likovanje poduzetnika iz realnog sektora nad mukama koje sada prolaze i bankari ne pruža dugoročno zadovoljstvo. Da bi se neka nacionalna ekonomija razvijala, da bi u njoj bilo lakše poslovati, bankarski sektor mora igrati svoju ulogu posrednika između štednje i investiranja. Za stope rasta BDP-a iznad tri posto mora proraditi veza između poduzetnika i banaka.Spomenuta dva skupa pokazala su koliko bi stvari trebalo riješiti istodobno i u kratkom roku. Jedni su za smanjivanje parafiskalnih nameta. Drugi za povećanje konkurentnosti, što god to značilo. Treći u košaricu želja stavljaju učinkovitiju javnu upravu. Četvrti rješenje vide i u rješavanju učinkovitosti sudstva. Peti se ne usude prezaduženost tvrtki rješavati šok-terapijom kao što se ono usudio Slavko Linić s predstečajnim nagodbama, ali traže neka ‘light’ rješenja u obliku fondova rizičnoga kapitala i mezanin financiranja. Onda stvar još više zakomplicira prvi čovjek Atlantica Emil Tedeschi tezom o nedovoljno sposobnim i ambicioznim hrvatskim poduzetnicima (netko bi možda to protumačio kao Tedeschijevu želju da bude kritičan, a da se ne zamjeri novoj vlasti s obzirom na prijateljske odnose s bivšim premijerom Milanovićem). Ipak, dobro da je otvorio temu o kvaliteti ovdašnje poslovne zajednice. Uz napomenu da su ovdašnji poduzetnici sigurno mnogo sposobniji od ovdašnjih političara, ipak treba uzeti u obzir generacijsku smjenu koja čeka 17.000 tvrtki sa 170.000 zaposlenih. A malo je osnivača koji upravljaju tom tranzicijom.
Makedonija kao uzor Izaslanici premijera Oreškovića mogli su ispisati dvije stranice recepata... Pokušaji da se političke, znanstvene i poslovne lidere nagovori da predlože jedan prioritet (uz Oreškovićev o popravljanju rejtinga zemlje) ne uspijevaju. Ili prozvani ne vide da stari pokušaji frontalnih reformi ne daju rezultate ili se boje preuzeti rizik predlaganja jednog prioriteta. Što je pogrešno!U Rovinj, na Susret guvernera regije, opet je s najboljim rezultatima rasta BDP-a došao makedonski guverner. Unatoč katastrofalnoj političkoj situaciji, pa i sigurnosim prijetnjama, investitori i dalje otvaraju pogone u Makedoniji. Tajna uspjeha? Čak i prije svjetske krize neki su umovi u Makedoniji odlučili da im je prioritet privlačenje investicija u pogone koji će proizvoditi robu za izvoz. Tomu su radikalno prilagodili porezne stope. Uz to, godinama je u The Economistu zakupljivana iz tjedna u tjedan stranica s uvijek istom porukom. Uzgred, svih tih godina jedanput je objavljen i PR o Hrvatskoj kao zemlji za investitore. Jedanput i nikada više. Je li nekomu oglas bio preskup ili je tadašnji ministar Vrdoljak pogriješio što je na spomenutoj stranici objavio svoju, a ne Milanovićevu sliku, ostat će tajna. Dok Makedonija desetljeće ima jednak sustav institucija za brigu o investitorima, u Hrvatskoj se agencija triput osnivala i dvaput gasila...Čitatelji ‘Ekonomalija’ sigurno naslućuju koji bi bio prijedlog toga ključnog stupa ekonomske politike za Hrvatsku. U Lideru ga ponavljamo već deset godina. Ali evo, sa zadovoljstvom citiramo završetak prezentacije guvernera Vujčića na HUB-ovu skupu o kreditima i gospodarskom rastu:‘Ključni čimbenici oporavka (...) moraju biti rast izvoza i povećanje konkurentnosti domaće ekonomije (...)’. Ostaje tajna zašto se onda nitko na to ne fokusira? Kad i banke rast kredita jedino bilježe kod malih i srednjih poduzeća koja rade za izvoz.