Makro Mikro

Nema!

Misliš da si sve vidio/la. Sve čuo/la. Sve iskusio/la. Vjeruješ da bi, ako ništa drugo, muškarci trebali biti okićeni osmijesima jer – diže se! Ali, ne. Iz nekog glupavog razloga zaboraviš da toneš u balkanskoj močvari. Onoj gdje je razbijanje kafanskih čaša, uz jauke zbog razbijene ljubavi/premalog rasta, još na najvišoj cijeni. Ono, fora si, kao.

Čaša je prazna. Pa je razbiješ. Genijalno.

Ne bih o ekonomiji BDP-a (jezičari, nemojte me razapeti zbog ove upravo smišljene kovanice). Ne znam ima li gliste koja ne poznaje strukturu BDP-a, ono što ga pokreće, ono što ga ne pokreće, činjenicu da smo na razini post titovskih osamdesetih, da smo na repu svega i svih. Sva su ta (sa)znanja ispeglana do zadnjega nabora. S grafikonima, tabelama, brojkama, usporedbama, dokazima svih boja i veličina. Da, znamo da smo bedepeovska jad i bijeda. Nominalno, realno, strukturno, kakogod. Davno prije objave o 1,2%. Ponavljanje tugaljivih podataka/činjenica, instaliranih od stoljeća sedmog, NIJE fora. NIJE pamet.

Odakle onda taj tsunami kuknjave? Ta bolesna potreba da svaku čašu proglasimo praznom? Baš svaku. S uvjerenjem da u njoj nema ni kapi sadržaja. S mnogo samozadovoljnog sado mazo bola. Zdravi rast iz kuknjave? Ili, Newtonov treći zakon gibanja (Zakon akcije i reakcije) preveden na ekonomski: nema tog zamaha, te izmijenjene strukture, te reforme koja će BDP-u dati vjetar u leđa s ljudima koji bulje u praznu čašu. Nema! Nema! Nema! I opet – nema!

Možemo ispisati još milijarde tona knjiga o BDP-u. Neće pomoći. Jer ekonomija nije znanost. Ekonomija je očekivanje. A očekivanja stanuju u našim glavama. Nade stanuju u našim glavama. Rast stanuje u našim glavama. Ne na Markovu trgu. Ne postoji način na koji možemo zdravo rasti ako mislimo/vjerujemo da to ne možemo. Ako stalno upiremo prstom u druge. U ‘one tamo’. Ako s visoka intelektualno dociramo kako mi kužimo, oni ne. Kako mi bi, ali oni ne bi. Kako mi imamo čiste ruke, oni ne. Država proizlazi iz nas. Nije nam je instalirao Darth Vader. Država, to smo mi. Ako je u njoj korupcija, znači da je i u nama (tko nije cimnuo bilo kakvu vezu za bilo što?). Ako su u njoj administrativni balvani, znači da su i u nama. Koruptivne vlasti ne biraju ljudi čistih ruku. Ma koliko im ideologijom ispirali mozgove. Korupcija neće nestati pisanjem zakona, propisa, kazni. Nestat će onoga trenutka kada mi odlučimo da nam više ne služi. Onda kada je proklistiramo iz sebe. Onda kada odlučimo da nije u redu praviti se blesav dok ne plaćamo dugove i neistomišljenicima podmećemo balvane. Da sve to NIJE normala s kojom noću spavamo ko’ beba. Promjena počinje u nama. Od nas. Ne od njih. Jer smo ti ‘njih’ – mi. Ne postoji drugi način.

Živimo tešku psihopatologiju. Ne država. Mi. Postali smo Darth Vader. Koji jednom reče: ‘you underestimate the power of the dark side’!

Ma da?

Komentari