Nedugo nakon što Skupština Podravke d.d. nije prihvatila kadrovske promjene koje je predlagao Duudi na inicijativu resornog ministarstva započela je nova artiljerijska paljba prema Podravki. Na sjednici Skupštine prihvaćeni su svi dokumenti glede poslovnih rezultata, ali ne i prijedlozi dodatnog kadroviranja, gdje su si predstavnici države previše dopustili, prije svega neprincipijelno. Zanemarili su sve promjene koje su u međuvremenu nastupile, a najviše principe ponašanja države izražene u Zakonu i Strategiji upravljanja državnom imovinom. Sirenski zov uhljebljenja nekoliko pojedinaca i mogućnosti koje time daju lokalne političke igre bio je jači od svih principijelnih rješenja.
Nije strateška, ali jest moćna
Ali kao da vrag ne spava. Tek što je država podvila rep poslije Skupštine društva počela je nova kanonada. Dio javnih glasila izorao je Podravkino polje paljbom o Atlanticovu preuzimanju Podravke, prodaji dionica ili ujedinjavanju portfelja mirovinskih fondova u Atlanticu i Podravci. Potraga za sinergijom tu je u prvom planu.
Kuhinja mirovinskih fondova – Spajaju se Podravka i Atlantic grupa?
Poznato je da se u izlistanim dioničkim društvima takve promjene pripremaju s najvećom ozbiljnošću, daleko od novinara, a cijele operacije odvijaju se pod kodnim imenima, sve u cilju onemogućivanja odavanja važnih, tržišno i na burzama osjetljivih informacija. A kada se krene s medijskom paljbom, to upućuje da se raspletanje te situacije očekuje uz pomoć drugih resursa, a to nisu instrumenti burzi na kojima su kompanije izlistane. Sve je izgleda upućeno politici, političarima i testiranju populističke javnosti. Jer država još uvijek kontrolira značajan broj dionica. Podravka nije strateško poduzeće, ali to ne znači da nije moćna. Država si ne bi smjela dopustiti da ponovno bude uvučena u sagu iz koje se tek izvukla. Upravljanje treba prepustiti profesionalcima, a ne nekim smiješnim likovima kao prije mjesec dana, kada su prijedlogom ministra i Duudija demonstrirali želju da nadziru i više nego što je razmjerno vlasništvu. I to dvostruko više, s tenedencijom potpune dominacije Nadzornim odborom. Svi kao da zaboravljaju kako je država nedavno investirala novac poreznih obveznika u Podravku. Omogućila njezin daljnji rast i stabilnost. Ta sredstva moraju se vratiti (to bi značilo što prije) ili vraćati (da dionice donose respektabilnu dividendu). Autoru je prihvatljiv i jedan i drugi koncept, a zajednički im je povrat na uloženi kapital. Uloženi je kapital, recimo, posuđen od poreznih obveznika i treba ga pošteno vratiti. Država se mora izuzeti od igara moći s Podravkom, prepustiti to ekonomistima, prihvatiti ekonomski najbolje rješenje. Sve se mora odviti pod regulativom burzi, a tamo ta nedavno viđena artiljerijska priprema ne pripada. To je samo uzbuđivanje političkih i populističkih strasti.
Ina, Mol i mi
Ina je objavila rezultate za prvo polugodište, koji jasno pokazuju da je ukupni prihod 32 posto manji nego u prethodnoj godini. Razlozi su, kako se navodi, niži prihodi od prodaje, niži Brent, nepovoljno rafinerijsko okruženje, niže razine prerade itd. EBITDA je smanjena na polovinu. Odmah nakon objave tih podataka objavljeni su podaci Mola na istu temu i za isto razdoblje. Sve pršti od uspjeha, a očito je da bi bili još i bolji da im Inini podaci nisu loše utjecali na tako složenu statistiku jer su sastavni dio grupe Mol. Naime, grupa Mol je objavila da im čista EBITDA (dobit prije kamata, poreza i amortizacije) u prvom polugodištu iznosi vrtoglavih 1,1 milijardu dolara, te im je cilj ostvariti više od dvije milijarde dolara do kraja godine. I sami navode da su super rezultate ostvarili unatoč tome što su se cijene sirove nafte kretale na razinama i nižim od 40 američkih dolara po barelu, što je bilo na godišnjoj razini i 30 posto manje. Uza sve ostalo, još i detalj da su najviši rast zabilježili u prodaji petrokemijskih proizvoda. Ti su podaci dobra poruka u predizborno vrijeme. Tko god bio pobjednik prijevremenih izbora, ne može apstrahirati problem Ina - Mol. To su brojke koje snažno govore i traže da se pobjednik ovih izbora ozbiljno prihvati traženja rješenja. Načini kako je to HDZ pokušao dva puta i oba pao na pokušajima korupcije ili barem optužbama za to jasno pokazuju kako se ne treba baviti tim problemom. Ali ni SDP nema pravo ne ulaziti u problem samo zato što će svatko tko se bavi Inom zaraditi etiketu i napade. Upravo obavljene statistike pokazuju koliko se gubi. Rješenje Inina problema treba biti jedan od prvih zadataka koje pobjednik izbora preuzima.