Prolaskom europskog prvenstva, a ako ćemo iskreno i ranije- ispadanjem Hrvatske iz skupine, zastavice sa šahovnicama netragom su nestale s automobila, a i najnoviji hit, navlake na retrovizorima, sve se rjeđe mogu vidjeti. Prošao nas patriotizam? Ne bi trebao...
Patriotizam bi trebao biti nešto što se živi stalno, a onaj meni najdraži, miroljubivi, bio bi gospodarski. Prema nekim istraživanjima, Hrvati mu nisu neskloni, vole kupovati hrvatsko, ali mogli bi uložiti i malo više truda. Uvijek se volimo hvaliti kvalitetom našeg maslinovog ulja, vina, pršuta... Pa zašto onda kupujemo toliko uvoznog?
Svi oni koji pričaju o domaćoj proizvodnji i razvoju gospodarstva trebali bi glas za to dati i svaki put kad pune frižider. Zašto? Oni koji paušalno ocjenjuju da nema više malih, domaćih proizvođača od kojih bi mogao znati što kupuješ nisu ekonomski patrioti. Laž je da nema malih, obiteljskih mesnih industrija, kojima je uvoz mesa iz Bugarske čista znanstvena fantastika i koji razno razne kemijske dodatke koji počinju sa slovom E ne bi znali staviti u salamu ni kad bi htjeli. Pa zašto onda te salame nema u vašem frižideru?Ekonomski patriotizam, kao i puno stvari u životu, zahtjeva trud. Raspitivanje, odlazak na vrući plac umjesto u klimatizirani dućan, možda trošenje koje kune više. Barem je to argument koji vole koristiti lijeni. Kažu, domaće je često skuplje. Kakva laž! Koliki mali proizvođači rade za trgovačke robne marke, pravo je čudo. Dakle, ne mora se trošiti više, i samo pažljivo čitanje deklaracija na trgovačkim robnim markama i pravljenje svjesnog odabira može biti sasvim dovoljno. U svakom slučaju, nije dovoljno samo pričati o poticanju domaćeg gospodarstva. Treba ga i potaknuti svaki put kad se izvadi novčanik.
Žalite za malim proizvođačima? Pronađite ih pa im napravite malo prometa, prije će preživjeti od vaše kupovine nego od vašeg žaljenja. Uostalom, ako vam nije bilo teško potrošiti na kineske plastične zastavice da pokažete patriotizam, ne bi vam trebalo biti teško ni ovo.