Više čitatelja reagiralo je na prošlotjedni napis u kojemu su uspoređeni otimačina hrane seljacima radi punjenja državnih skladišta i tjeranje seljaka u zadruge prema uzoru na Staljinov model s današnjom Linićevom naplatom poreza, kojom se ‘proračun puni znatno bolje od plana’ slično kao što su se ‘bolje od plana‘ punila državna skladišta hranom i zadruge udarnički proizvodile hranu sve do 1948. godine.
Tim povodom čitateljica piše ‘da iz iskustva zna da i danas, nakon promjene vlasti, ima onih koji i nadalje imaju povlasticu dulje od svih ostalih ne plaćati Ministarstvu financija milijune kuna, a da ih zbog toga nitko ne pita ni kako ni zašto‘. I slijedi pitanje: ‘Zašto svi mi plaćamo njihovo neplaćanje ili zašto se takvima kamate ne obračunavaju jednako uredno kao i nama bez povlastica ako zakasnimo s plaćanjem dospjelog poreza?‘
Loš zakon Kako to da baš nitko iz Porezne uprave ne odgovara zbog toga što je obveznicima poreza (osobito poduzetnicima) obračunat porez neprimjereno velik s obzirom na gospodarsku krizu, prevelik do mjere u kojoj ga obveznici nisu mogli podmiriti i zbog čega je trebalo donositi posebni Zakon? Zakonom o posebnoj mjeri naplate poreznog duga uzrokovanoga gospodarskom krizom (NN 45/11) zakonodavac je praktično priznao da je porezna obveza utvrđivana iznad mogućnosti obveznika poreza da ju podmiruju na vrijeme i u cijelosti u ‘gospodarskoj krizi‘. Zašto se zakonodavac pravi kao da su porezne vlasti ‘nevine‘ i ne trebaju snositi nikakvu odgovornost niti teret gospodarske krize, a obveznici poreza nerealno utvrđen porez moraju platiti u cijelosti?
Da bi mogli otplatiti porezni dug (i uredno podmiriti tekuće obveze) poduzetnici, u pravilu, moraju dignuti bankovne kredite. I dok kredit za investiciju možda ima opravdanja u očekivanoj zaradi kojom bi ga se eventualno moglo otplatiti, dotle se kredit za otplatu poreznog duga u biti nema iz čega otplatiti jednako kao ni porezni dug, pa nije jasno zašto bi umjesto Poreznoj upravi bilo bolje biti dužan banci? Ili jednostavnije, zašto bi odgovorni zbog nerealno velikih poreza (u gospodarskoj krizi) bili samo obveznici poreza, a ne i poreznici? Vlada i Slavko Linić, ministar financija, uporno javnosti predstavljaju Zakon o posebnoj mjeri naplate poreznog duga uzrokovanoga gospodarskom krizom kao pomoć obveznicima poreza u gospodarskoj krizi. No, u sve većoj gospodarskoj krizi obveznici poreza nemaju izgleda poslovati toliko bolje da mogu plaćati tekuće obveze poreza i otplaćivati kredite uzete zbog plaćanja ranije nepodmirenih poreza. Predložio bih da se u Ministarstvu financija organizira seminar o osnovnim načelima fiskalnog sustava.
Promašeni krediti Piše čitatelj kako su mu u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj u suradnji sa Zagrebačkom bankom odobrili prije otprilike dvije godine kredit prema iznimno povoljnim uvjetima, brzo i bez potrebnih zavrzlama. U prvi mah bio je zadovoljan, dok mu nije sinulo da je sve to bilo izrežirano zbog toga da može uplatiti zaostale porezne obveze i poreznici se pohvaliti kako se proračun puni bolje od plana. Sada taj čitatelj prolongira otplatu toga kredita i kasni s uplatama, ali ne više ranijih nego tekućih obveza poreza, sve zbog poslovanja i nadalje otežanoga ‘gospodarskom krizom‘. Pitam se što se postiže time što se porezni dug pretvara u kreditni dug, osim što poreznici mogu porez podmiren kreditom nakratko prikazati plaćenim, ali samo nakratko jer ubrzo slijede teškoće s plaćanjem tekućih poreza i nepodmirenim dugom prema kreditnom vjerovniku. Sve je to, narodski rečeno, ‘pretakanje iz šupljega u prazno‘.
Porezima protiv konkurencije
Iz reagiranja čitatelja vidi se da ih jako smeta to što poreznici pogoduju izabranim obveznicima poreza koji mogu kasniti s plaćanjem poreza, izbjegavati kamate i globe. Povlasticama izabranim obveznicima poreza financijske vlasti remete ravnopravnu tržišnu utakmicu.