Tripper

Reorganizacija TZ-a početak je drame koja nas čeka s teritorijalnim preustrojem

U turističkim krugovima već godinama nije bilo toliko galame kao na prijedlog novog Zakona o turističkim zajednicama, prema kojem bi oni turistički uredi u kojima više od 25 posto prihoda odlazi na financiranje ureda i plaće zaposlenika, morali staviti ključ u bravu.

Drugim riječima, ugasila bi ih skoro polovica (iako ministar Darko Lorencin paralelno tvrdi da neće biti njihovog ukidanja).

Hrvatska ima preko 300 turističkih zajednica!!!!! Čak se niti ne zna njihov točan broj. Neki kažu 301, neki 304, neki 309, a neki 370. Još veća misterija je koliko je ljudi zaposleno u sustavu i koliki je trošak njihovih primanja (čekamo još odgovor Ministarstva turizma). Kao što je i bilo za očekivati, prva se na noge digla Dalmacija. Na portalu Slobodne Dalmacije osvanuo je naslov „Dalmacija ostaje bez zarade od turizma: Zagreb nam želi uzeti pola novca!“ Naslov je popraćen fotografijom sa omiških gusarskih noći, gdje ljutiti gusar prijeteći drži sablju u ruci. Ako je jedini izvor zarade turizma u Dalmaciji boravišna pristojba, onda jadan takav turizam. Teško je predvidjeti i hoće li opstati turizam u Istri ako se, primjerice, ukine Turistička zajednica općine Kanfanar, koja se nalazi 18 kilometara od turističke zajednice Rovinja.

Zanimljivo je da su se Zakonu u medijima najoštrije suprotstavili uglavnom načelnici općina, gradonačelnici i župani koji su inače (još po logici Damira Bajsa), ujedno i direktori turističkih zajednica. Privatni sektor šuti, izuzev Turističkog vijeća pri HGK-u koji se žalio na to da novi Prijedlog Zakona podrazumijeva dodatno još dva člana iz lokalnog političkog života koja bi trebala odlučivati o turističkom poslovanju destinacija. S jedne strane to je sasvim legitimna primjedba, s obzirom na to da većinu lokalnih šerifa uglavnom boli jedna stvar za kreiranje turističkih proizvoda i razvoj turizma, osim ako u igri nije neki investitor koji će ih „podmazati“ da na vrijeme dobije građevinsku dozvolu. Sada bi u lokalnim turističkim odborima trebala sjediti još dva takva kandidata. S druge strane primjedba  HGK da se privatni sektor zapostavlja novim Zakonom ne stoji baš u potpunosti ako se uzme u obzir da u Turističkom Vijeću Glavnog ureda HTZ-a sjede predstavnici isključivo privatnog sektora, mahom hotelijeri koji odlučuju kojim će se manifestacijama i destinacijama dodjeljivati sredstva i za kakve projekte.

Lokalne zajednice su ljute jer će dio ljudi izgubiti radna mjesta. Da, hoće jer je to dio priče za koju kontinuirano navijamo u svim segmentima gospodarstva, a zove se preustroj. No, to ne znači da ti ljudi ne mogu i dalje raditi u turizmu, u kojem nam, kako je dobro poznato, nedostaje kadrova.  Čast iznimkama, no opće je poznato da se više od 20 godina u taj sustav ulazilo preko veza i poznanstava, ništa se od ljudi u sustavu nije puno tražilo niti očekivalo. Raditi u TZ-u značilo je imati siguran posao iz snova.

Lokalne zajednice muči i gdje će iznajmljivači uplaćivati boravišnu pristojbu kad više ne bude fizičkog ureda TZ-a. Naplaćivat će se na neki drugi način. Država će, kao i mnogo puta do sada, smisliti kako pokupiti vrhnje i to vrlo brzo jer u tome najbrža. Muči ih i kako će turisti dolaziti do informacija o destinacijama i smještaju. Već neko dulje vrijeme za to postoji Internet kao dominantni izvor informiranja prilikom putovanja.

Ako je za vjerovati ministru Lorencinu, ključ raspodjele sredstava od osnovne boravišne pristojbe od lokalne do nacionalne razine se ne mijenja, no predviđa se mogućnost uvođenja dodatne boravišne pristojbe za udružene TZ koja bi trebala pripasti lokalnoj TZ za kreiranje proizvoda i poboljšanje uvjeta boravka turista u destinaciji. E tu dolazimo do osnovnog problema, hrvatske realnosti u kojoj je dva predstavnika različitih lokalnih zajednica teško nagovoriti da zajedno odu na ručak, a kamoli da osnuju klaster i zajednički surađuju. Već sada je prema reakcijama lokalnih zajednica vidljivo da takva ideja ne dolazi u obzir. Jer što ako je jedan iz HDZ-a, a drugi SDP-a? To je problem o kojem očito ovisi opstojnost čitavog turističkog sektora u Hrvatskoj.
Ovo je samo početak drame koja će nas prije ili kasnije zadesiti na puno ozbiljnijoj razini s teritorijalnim preustrojem i smanjivanjem broja županija i općina i njihovim povezivanjem. Možda je najbolje da osoba koja će za to biti zadužena bude iz neke druge zemlje, kompletno lišena razumijevanja prema sitnim lokalnim interesima. 

Jer koliko god turizam već desetljećima radio po međunarodnim tržišnim principima jer drukčije ne može, koliko god donosio zarade, kad je u pitanju turistička politika, politika će uvijek biti korak ispred. 

Komentari