Kada se iz zagrebačkih baraka dođe na slovensko Silicijsko Brdo, teško je povjerovati da jedna i druga lokacija nose naziv: Tehnološki park.
Zagrebački tehnološki park, iako je osnovan 1994., dvije godine ranije od slovenskog, još uvijek je tek zaboravljena oaza nekolicine poduzetnika inovatora na rubu Končarevoga kompleksa, a u gabaritima, u kakvim bi uistinu trebao biti, živi samo u glavama entuzijasta na čelu s Marijanom Ožanićem. U ljubljanskom pak predgrađu, na lokaciji Brdo, raste i buja veliki moderni Tehnološki park kojeg se ne bi posramile najrazvijenije zemlje. Kompleks naizgled običnih poslovnih zgrada u sebi krije stotine malih visokotehnoloških tvrtki, čiji su osnivači mahom mladi ljudi koji se više ne boje neuspjeha. Važno je pokušati. Kao da se duh Silicijske doline preselio na ljubljansko Brdo. Na istom mjestu su fakulteti, istraživačko-razvojni laboratoriji nekih velikih kompanija, fondovi rizičnoga kapitala... Sve što je potrebno da mladi i neiskusni, ali inovativni poduzetnici s ‘onom’ idejom i poslovnim planom uspiju i to ne u Sloveniji, već globalno. Unutar kompleksa veličine 61 tisuće kvadratnih metara (u usporedbi s 1300 zagrebačkih) punog ureda, dvorana i laboratorija atmosfera je poticajna i opuštena. No, kako je to sve uspjelo u Ljubljani, a nije u Zagrebu?
- Svi planeti su se poklopili da se to dogodi - kaže direktor Iztok Lesjak, stišavajući psića koji s njim dolazi u ured. Softverski inženjer s magisterijem iz ekonomije, koji je ranije radio na Institutu Jožefa Štefana, slovenskom pandanu Ruđera Boškovića, vodi Tehnološki park od osnutka. Jezgru su oformili devedesetih godina istraživači s Instituta koji su na području informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija, zaštite okoliša i automatizacije u industriji radili projekte za tržište, kojima se potom pridružila i biotehnologija, a 1996. su od projekta postali tvrtka. No, pravi uzlet dogodio se 2007. kada je počela gradnja postojećega kompleksa na Brdu. Lesjak je tada uspio s(p)retnim lobiranjem od Grada Ljubljane najprije ishoditi zemljište za park, uvjerivši istodobno Vladu da iz strukturnih fondova EU povuče sredstva za njegovu gradnju. Ukupna je vrijednost investicije bila gotovo 43 milijuna eura, od čega je država uložila osam milijuna, od kojih je 80 posto došlo iz fondova EU. Ostali potrebni kapital uz hipoteku dala je Kreditna banka Koper. Danas je vlasnička struktura Parka takva da Grad na račun zemljišta drži 60 posto udjela, Institut Jožefa Stefana ima 20 posto, a manje udjele Nacionalni institut za biologiju, Kemijski institut te tvrtke Iskra sistemi, Lek i Iskratel. U start-up inkubatoru je 40 do 45 tvrtki, ali ne uspiju sve. Rok za uspjeh koji je obećan poslovnim planom je tri godine. Oni čiju ideju tržište nije prepoznalo u tom roku napuštaju Park i svoje mjesto prepuštaju drugima, a uspješni nakon tri godine postaju pridruženi članovi. Omjer redovnih i pridruženih je sada gotovo podjednak.
- Naša je misija skratiti proces postavljanja tvrtke na noge. Nudimo iskustva drugih, konzalting u vezi s tehnološkim i poslovnim pitanjima, mrežu kontakata, venture kapital... - kaže Lesjak, dodajući da je njihov diferencijator to što forsiraju neposredne odnose i razmjenu iskustava.Start-up tvrtke čija prezentacija poslovnog modela zadovolji komisiju (to nije neka noćna mora, ističe Lesjak, već razrada ideje i poslovne vizije na jednu do dvije stranice) dobiju nešto povoljniji najam prostora od tržišne cijene, u Tehnološkom parku je kvadrat devet, a u gradu 10 eura, ljude sa znanjem i kontaktima koji su im na raspolaganju da što prije počnu ostvarivati, makar minimalne, prihode na tržištu te globalni poduzetnički osjećaj.Da bi tehnološki park dobro funkcionirao na istom mjestu moraju biti svi faktori koji su potrebni za uspjeh, a kapital je jedna od ključnih karika. Ulogu katalizatora stoga imaju fondovi rizičnoga kapitala (VC), koji prate start-up tvrtke i traže mete za svoja ulaganja. U Tehnološkom parku Ljubljana prisutna su četiri takva fonda. Najstariji je Horizonte Venture Management, čije je prvo ulaganje bilo u tvrtku Bia Separation koja se bavi plazmidnom biotehnologijom, a RSG Capital je poznat i u našim krajevima. Ukupno su dosad VC fondovi uložili više od 30 milijuna eura u tvrtke Tehnološkog parka.
Zemanta, jedna od poznatijih tvrtki iz Parka, koja razvija dodatak koji pomaže blogerima u traženju slikovnih i drugih materijala, dobila je prvi kapital od Seedcampa, kasnije su u nju uložili i VC fondovi, a sada imaju menadžment u New Yorku i Londonu, a istraživačko-razvojni dio u Ljubljani. Na početku je postotak uspjeha bio vrlo visok jer nije bilo, kako kaže Lesjak, toliko poduzetničke drskosti.
- Oni prvi su bili 200 posto sigurni da će uspjeti - dodaje. Sada je mnogo više pokušaja i šansi. - Ljudi dolaze i osnivaju tvrtku za koju već znaju kome će je prodati za nekoliko godina, što prije nikome nije bilo ni na kraj pameti - kaže Lesjak, dodajući kroz smijeh da je prije znak zrelosti bio odlazak u vojsku, a sada osnivanje vlastite tvrtke. U Sloveniji se na godinu pojavljuje oko 120 novih start-up tvrtki. U Tehnološkom parku svake godine imaju oko 60-70 prijedloga za nova poduzeća, od čega 30-40 novih uključuju u rad. S druge strane, 10-15 tvrtki svake godine umire. U Ljubljani žele vrh tehnološke piramide. Gotovo 50 posto tvrtki sada je iz ICT industrije, a 60 posto je vezano uz računala, automatizaciju i softver, preferiraju se čiste tehnologije i novi materijali, ali ako dođe netko iz druge djelatnosti s visokotehnološkim proizvodom dobro je došao, a imaju otvorena vrata i za strane tvrtke.
Ako nema generiranja novih inovativnih tvrtki koje imaju potencijal nove tehnologije, kaže Lesjak, uvijek ćemo biti samo sljedbenici, a ne kreatori nečeg novog. U brojkama, u Ljubljani su izračunali da na svaki euro koji država uloži u takav projekt u tri godine dobije natrag četiri eura kroz porez. Filozofija tehnoparkova koji omogućuju inovativnim tvrtkama da lakše prebrode start je zadržavanje ‘job makera’ u zemlji i privlačenje novih. Dok ne zaživi san o velikom zagrebačkom Tehnopolisu, hrvatski start-up poduzetnici sreću mogu potražiti u Ljubljani.
* Tekst je iz Liderovog magazina Tehnopolis