Zašto smo manje plaćene - naziv je knjige Gordane Frgačić (izlazi krajem lipnja), HR menadžerice i predavačice na trećem druženju koje okuplja mreža Women in Adria.
Činjenica je da su žene i u 21. stoljeću za isti rad plaćene manje i da teško stižu do najviših pozicija, onih u upravi kompanije. Tko je za to kriv? Frgačić kaže kako možemo uprijeti prstom i u tvrtku i u okruženje i u kulturološke i socioekonomske razloge, no temeljna su prepreka stvarnoj jednakosti spolova - žene i svjesno pristajanje na ulogu lutke.
Nikakvog drugog razloga za nejednakost u plaćama i položaju nema. Dok je 60-ih godina prošlog stoljeća među hrvatskim diplomantima bilo samo 32 posto žena, 2010. bilo ih je čak 61 posto! Žene su, dakle obrazovanije, pa ipak imaju deset posto manju plaću od muškaraca na istom položaju. To je, doduše, službeni statistički podatak, no neka druga istraživanja dobila su poraznije brojke, čak i do 26 posto manje plaće, kaže Frgačić.
Što je ključno? Promijeniti svijest o sebi i izaći iz zone ugode u kojoj okoliš nije samo poznat, u njemu caruje i strah, umor, depresija, prosječnost. Kako se mijenjati? Upravo uz pomoć networkinga kakav organizira i Women in Adria, uz mentorstvo iskusnije osobe i sponzorstvo, najbolje nekog s viših položaja.
Te bi ‘veze‘ još bolje funkcionirale kada bi same žene bile angažiranije (nije im problem izaći na ulice kada se treba boriti za prava životinja, čistog zraka, homoseksualaca) i odustale od bitke koju ne mogu dobiti formulom: 24/7/365 = $ + unaprijeđenje. Cijenu svog rada, uvjerava Frgačić (i potpuno je u pravu!) određujemo same. Pa koja je naša cijena? Bagatela? Povoljna? Pristupačna? Rijetka? Neprocjenjiva?