Država koja se brine za svoju budućnost mora imati ili, u našem slučaju, nakon 25 godina izraditi nacionalnu strategiju koja će utvrditi bilancu nacionalnoga bogatstva, stečene i ljudske resurse te definirati put kojim idemo i što želimo biti za trideset i pedeset godina. Nakon nacionalne strategije treba osmisliti i energetsku. Budući da živimo u dinamičnim vremenima stalnih globalnih političkih i tehnoloških promjena, više nije dovoljno napisati dokument koji će dati smjernice, nego ih i primjenjivati.
Jačati energetske institucije
Najprije treba napraviti detaljnu energetsku statistiku koja će biti podloga za pravi energetski model u vlasništvu institucija u RH kako bi se u skladu s vremenom i promjenama mogao mijenjati. Zato treba jačati institucije u energetici (koje su, nažalost, uništene) i kapacitete za provedbu energetske strategije. Institucije su energetska regulatorica HERA, Institut ‘Hrvoje Požar‘, nova Hrvatska agencija za energetiku (koja nastaje započetim spajanjem četiriju agencija u jednu: AZU-a, HANDA-e, CEI-ja i dijela HROTE-a) i svakako energetske tvrtke koje se bave reguliranim djelatnostima: HEP, Plinacro, LNG Hrvatska, PS Okoli i JANAF.
Financijski, makroekonomski i energetski stručnjaci koje je okupio Most izradili su model reotkupa Ininih dionica koji su ponudili javnosti i Vladi. Lider objavljuje sažetak modela da bi pridonio javnoj raspravi o rješavanju vlasničkog problema Ine, zarobljene između hrvatskih strateških i Molovih financijskih interesa.
Privatizacija tih tvrtki nema smisla bez donošenja energetske strategije i nakon toga strategije njihova razvoja, a za početak ni bez potpuna odmaka od političkoga kadroviranja uprava i nadzornih odbora.
Tek će tada te tvrtke biti spremne za dokapitalizaciju i ulazak privatnoga kapitala u manjem iznosu, do 25 posto, koji bi značio dodatni pritisak na uprave da postižu bolje poslovne rezultate. Iskustva srednjoeuropskih energetskih poduzeća ohrabruju nas u tom procesu jer energetske tvrtke koje su izbacile političko kadroviranje i otvorile se tržištu postižu mnogo mjerljivije rezultate od onih u stopostotnome državnom vlasništvu.
Mostov prijedlog o rješavanju vlasničkog problema s Inom predviđa formiranje posebne tvrtke u državnom vlasništvu koja bi izdala obveznice za reotkup dionica od Mola i prodala ih fondovima, bankama, osiguravajućim društvima, građanima, državnim i drugim investitorima
U ovom bi trenutku prodaja HEP-ovih dionica bila vrlo loš potez jer se ne bi postigli pozitivni učinci za tvrtku, a zbog velikog broja imovinskopravnih problema, sukcesijskih pitanja i međudržavnih sporova sa zemljama iz bivše države, nezavršenoga restrukturiranja i nepostojanja jasne vizije razvoja prikupljeni novac koji bi se potencijalno iskoristio za reotkup Ine, dio borbenih aviona ili ostvarenje bilo koje druge Vladine ideje ne bi bio dovoljan, a nepovratno bismo izgubili priliku za rast i jačanje HEP-a koji treba postati stožerna elektroenergetska tvrtka u široj regiji i tehnološki lider u proizvodnji, distribuciji električne i toplinske energije i opskrbi njome te plinskom biznisu.
Što će reći Vlada?
Strahujući od scenarija prema kojemu će se na mala vrata reotkupom Ine ići na prodaju HEP-ovih dionica (a ne na ciljanu dokapitalizaciju uz prethodnu stratešku pripremu), okupili smo financijske, makroekonomske i energetske stručnjake kako bismo ponudili alternativno rješenje i izbjegli prodaju dijela HEP-a.
Model je predstavljen, dobio je dobre kritike struke, testirali su ga i međunarodni stručnjaci. Ne stvara javni dug – otkupom dionica zapravo se ulazi u energetsku sigurnost, a ne špekulira ulaganjem u dionice. Model je samoodrživ jer se, pojednostavnjeno, polovicom Ine kupuje druga polovica, a eliminiranjem transfernih cijena možemo platiti trošak kamata. Sve treba gledati u kontekstu energetskog sektora, a ne kroz optiku dionice kao vrijednosnog papira. Napokon, nitko se nije razvio ekonomski i energetski ako nije imao moć upravljanja.
Autor: Ante Čikotić