Dužnik svoj dug može ‘prebaciti‘ na drugog, ali dužnik i posebno onaj tko pruzima dug moraju paziti je li pravno riječ o preuzimanju duga, ispunjenju ili pristupu dugu. Razlike su vrlo velike u obvezama između dužnika, vjerovnika i preuzimatelja koji, ako ne pazi na zakonske nijanse, može biti oštećen.
Mnoge tvrtke danas same ne mogu ispuniti svoje obveze, zbog čega im je ne samo blokiran žiro-račun nego su i na crnoj listi svih banaka i izdavatelja raznih kartica koje omogućavaju plaćanje s odgodom. Jedna je od mogućnosti legalnog popravljanja takva položaja da se u svoj vlastiti dužničko-vjerovnički odnos uključi netko tko će ili umjesto ili uz tvrtku dužnika biti u obvezi prema vjerovniku. U ovom trenutku nije ključno zašto bi to neka treća osoba učinila, iako su mogućnosti mnogostruke (primjerice zbog neke prijašnje obveze, zbog širenja tržišta, činjenja usluge za koju vjeruješ da će ti se mnogostruko vratiti ili jednostavno prijateljske usluge). U ovom kontekstu postaju bitni instituti preuzimanja duga i pristupa dugu kao pravni instituti koji su dobro poznati i u stranim razvijenim pravima. Radi se o dva različita, iako povezana, instituta i zato je dobro jasno navesti i osobine i razlike.Više o dugovima čitajte u novom broju Lidera u rubrici Savjetnik.