Tvorci industrijske strategije zaključili su da je hrvatska prehrambena industrija uglavnom došla do svojih razvojnih granica i da nema potencijala da bi se našla u skupini djelatnosti koje su proglašene ‘pokretačima’.
Proizvodnja prehrambenih proizvoda u toj je strategiji svrstana u drugi razred, među ‘čuvare’, što bi zapravo bilo sasvim svejedno ako industrijska strategija ostane papir bez ikakva značenja.
No ako je proglasimo temeljnim dokumentom na osnovi kojega će se idućih godina krojiti politika prema nekim industrijama i određivati komu će se i kako pomagati, a komu neće, predloženi ‘čuvarski’ položaj industrije hrane najprije će zatvoriti vrata eurima koje EU daje poljoprivrednicima.
- Dok iz EU na godinu dolazi osamsto milijuna eura poticaja za poljoprivredu, ne poduprijeti razvoj prehrambene industrije strategijom znači ne poznavati materije i izazivati štetu koja će završiti kao u slučaju drvne industrije, u kojoj finalne proizvode uvozimo sve više, a izvozimo sve manje - kategoričan je Boris Teški, vlasnik konzultantske tvrtke Instar.
Proizvodnja hrane sama po sebi mora biti strateški važna zbog zadovoljavanja potreba vlastitog stanovništva. Ne ubrojiti prehrambenu industriju u vrh strateških industrijskih prioriteta već je zato promašaj koji bi zemlju mogao skupo stajati. Nije teško zamisliti katastrofalne poplave ili suše u Europi zbog kojih bi se proizvodnja hrane znatno reducirala, a mogućnost uvoza jako smanjila ili posve zaustavila. Sve razvijene ekonomije toga su itekako svjesne i svoju proizvodnju hrane smatraju strateškim sektorom.
Više o ovoj temi pročitajte u novom broju Lidera.