Sva je sreća što Jasmin Repeša nije vodio Čilića na US Openu. On bi ga vadio iz igre poslije prvog seta da malo odmori.
Tu zafrkanciju s društvenih mreža možemo proširiti i na nogometne paralele: Niko Kovač bi, sa svojom nogometnom filozofijom, zabranio Čiliću da servira i najradije bi ga stavio da - skuplja loptice. Srećom, Goran Ivanišević odradio je sjajan trenerski posao - od tehničkih i taktičkih poboljšanja do injekcije sportskog veselja i samopouzdanja. Sve to skupa eksplodiralo je u New Yorku, za razliku od brazilske nogometne i španjolske košarkaške implozije. A tu razliku donose menadžeri.
Doduše, nismo očekivali svjetske titule od nogometaša i košarkaša (pa ni US Open od Čilića), ali te reprezentacije igraju znatno lošije od svoje vrijednosti. Igrači najjačih svjetskih klubova gube od Senegala i Meksika, muče se s Filipinima i Maltom… Sportska filozofija ima svoju primjenu i u biznisu i u politici. Svaki menadžer nastoji izvući maksimum od svoje poslovne, odnosno političke ekipe. No rijetki su uspješni poput Ivaniševića. Jedan od njih je Pavao Vujnovac, šef Prvoga plinarskog društva, kompanije o kojoj pišemo u ovom broju Lidera. Na drugu stranu menadžerske vage, uz Kovača i Repešu, mogli bismo staviti premijera Milanovića. Njegova ministarska ekipa vegetira bez ikakve strategije i taktike. Milanović kvalitetnije igrače drži ‘na klupi’, daleko od svake ključne pozicije. I okružuje se nesposobnim poltronima. Zato čak i Kovač i Repeša imaju veće šanse da isprave pogreške.