Aktualno Hrvatska Preporučeno

Davor Majetić: Poslodavci sada u plaće ulažu i onaj dio dobiti koji treba ići u razvoj

Majetić
Davor Majetić, Foto Ratko Mavar

S približavanjem turističke sezone, od koje Hrvatska uvelike živi, u prvi plan ponovno dolazi popunjavanje radnih mjesta, premda je problem nedostatka radne snage obilježio cijelu domaću ekonomiju u proteklih nekoliko godina. Kako idu pripreme za predstojeću sezonu, osjećaju li se poslodavci rasterećeniji i hoće li eventualna recesija opet ostaviti spaljenu zemlju iza sebe, pitali smo stoga Davora Majetića. Glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca u intervjuu za Lider otkrio je da postoje naznake promjene trenda odlazaka radnika i izrazio uvjerenje u mnogo bolju pripremljenost hrvatske ekonomije za moguću krizu, ali i nezadovoljstvo tempom i opsegom mjera za rasterećenje gospodarstva, posebice zato što su poslodavci i građani još uvijek opterećeniji sada nego prije krize.

Koliko ste zadovoljni dosad napravljenim na zadržavanju radnika u Hrvatskoj?

– Zadovoljni smo što su se neke stvari promijenile, ali to nije dovoljno i stvar se ne može smatrati riješenom. Masovno iseljavanje nije isključivo povezano s visinom plaće jer su naše analize pokazale da je to bio primarni razlog odlaska iz zemlje u tek 20-ak posto slučajeva, drugih 20 odnosi se na izazove u karijeri i mogućnosti razvoja i napredovanja, a preostalih 60 posto na manjak perspektive u zemlji općenito i pesimizam prema budućnosti. Od države očekujemo da nastavi provoditi promjene, naravno, uvijek očekujemo da ih bude više, da se provode brže i da budu sadržajnije i šire. Što se tiče oporezivanja dohotka, željeli bismo promjenu stope od 24 posto kako bi srednji sloj građana dobio veće plaće. Jednako tako, želimo onima s malim plaćama dati više, a to znači da država mora smanjiti troškove poslovanja poslodavcima. Sve ono što poslodavci plaćaju, od poreza, preko parafiskalnih nameta, do raznih administrativnih troškova, stvara dodatni trošak, kako u novcu, tako i u vremenu. Za ilustraciju, da nam je sada opterećenje jednako onom prije krize država bi na godinu uzimala oko 11 milijardi kuna manje od građana i poslodavaca. Kada bismo imali tih 11 milijardi, bilo bi više prostora za povećanje plaća jer nam je cilj plaće od tri, četiri tisuće kuna dovesti do barem tisuću eura. Time bismo postigli konkurentnost ne samo prema domaćoj radnoj snazi, već i u privlačenju radnika iz drugih zemalja, kojima se moramo okretati u svakom slučaju.

Kakva je situacija s popunjavanjem radnih mjesta za nadolazeću sezonu? Prošle godine bilo je velikih problema.

– Veliki poslodavci su podigli plaće i vjerujem da će uspjeti popuniti otvorena radna mjesta, što zadržanim ljudima od prošle sezone, što novima, čemu će pomoći i uspješan sajam poslova u organizaciji Ministarstva turizma. Problema će zato biti s malim poduzetnicima, odnosno malim hotelima i ugostiteljskim objektima jer nemaju toliko mogućnosti za podizanje plaća iz vlastitih rezervi i nemaju pristup širem bazenu radne snage. Njima će sigurno trebati pomoć jer smo već prošle sezone imali slučajeve zatvaranja objekata zbog nedostatka radnika. To onda postaje i problem velikih poslodavaca zato što njihovi gosti ne žele boraviti samo u hotelima i hotelskim kompleksima, nego žele iskusiti širu turističku ponudu. Dobili smo dosta dozvola za strane radnike kao svojevrsni osigurač i u sljedećih ćemo nekoliko mjeseci vidjeti kako se popunjavaju kapaciteti radnicima iz okolnih zemalja, pa odlučiti jesu li potrebne dodatne mjere, odnosno dogovori s nekim zemljama poput Ukrajine ili Filipina. Mislim da ćemo morati na državnoj razini s nekim udaljenijim zemljama postići dogovor zato što mali i mikropoduzetnici ne mogu sami ići tražiti radnike, primjerice po Filipinima. Nastojat ćemo u analizi tržišta rada koju izrađujemo identificirati sve potencijalne rezerve radne snage. Nije nam još uvijek sasvim jasno što je s tih 150 tisuća ljudi koji su na burzi i može se li se dio njih vratiti na tržište rada. Da se njih 50 tisuća može reaktivirati, mi bismo zadovoljili sve svoje potrebe. Drugi problem je siva ekonomija i ljudi koji rade u toj nedefiniranoj zoni. Imaju zdravstveno osiguranje, a za njega ništa ne uplaćuju. Poslodavci koji ne plaćaju poreze nelojalna su konkurencija i stvaraju lošu reputaciju poslodavcima općenito. Tome se može i mora stati na kraj.

Poslodavci vole isticati da su povećali plaće iz svoje dobiti, kao da je to čudno. Nije li dobit poslodavca u tržišnoj ekonomiji primarni izvor veće plaće?

– Uspješnog i održivog poslovanja nema bez dobiti. Naravno da vrijednost koja se stvara treba osigurati sredstva za plaće, ali isto tako tih sredstava mora biti dovoljno i za ulaganje u razvoj poslovanja – u nove tehnologije, u iskorake na druga tržišta, akvizicije… Sada plaće zbog situacije na tržištu rada uzimaju i onaj dio dobiti koji treba ići u razvoj. Osim toga, rastu brže od produktivnosti, što nije dobro. Kada bi država uzimala manje od poslodavaca porezima i nametima, to bi omogućilo povećanje plaća, ali i ostavilo prostora za investicije, bez kojih nema snažnijega gospodarskog rasta. Porezno opterećenje najviših plaća je previsoko. Njih u pravilu dobivaju vrhunski stručnjaci, koje trebamo i moramo pokušati zadržati u Hrvatskoj. Nažalost, trenutačno na takve pojedince plaćamo najveći porez i zato moramo napraviti balans jer oko 40 tisuća ljudi iz svojih plaća osigurava gotovo 50 posto svih davanja iz plaća u Hrvatskoj. Moramo izbalansirati i porez na dobit jer nam je trošak kapitala manji od troška rada, naravno imajući u vidu fiskalnu stabilnost državne blagajne.

Je li najgori val odlazaka prošao?

– Prvo, povećanjem plaća uspjeli smo zadržati one koji su zbog toga razmišljali o odlasku, a drugo, dio ljudi koji su otišli i nije toliko zadovoljan, pa se počinju vraćati. Primjerice, sada građevinski radnik u Hrvatskoj može zaraditi oko deset, 12 tisuća kuna neto i dobije još prijevoz i obrok, a u Njemačkoj dobije dvije tisuće eura, ali sam plaća obrok i prijevoz. Kada tome dodate razlike u troškovima života, isplativost ostanka ipak je porasla i postajemo u tom dijelu konkurentniji. No treba raditi na otklanjanju i drugih razloga za odlazak, a koji se ne odnose na plaće. Moramo razmišljati i o ovih 60 posto i njihovim razlozima za odlazak i svi tu imamo odgovornost, od poslodavaca, preko države, do sindikata.

Imate li procjene o broju povratnika?

– O tome nam govore poslodavci koji zapošljavaju povratnike, ali konkretnije analize tek treba napraviti. Vidimo ove godine povećani interes za ostanak radnika u turizmu, ali tu imamo i neke specifične izazove, primjerice za one koji žele raditi u Dubrovniku i drugim mjestima s visokim troškovima smještaja, a nisu od tamo i ne mogu s trenutačnom plaćom pokriti troškove. Zato smo od države tražili da poslodavac može plaćati stan radniku i njegovoj obitelji prvih godinu dana bez poreza, ali to je odbijeno.

Cijeli intervju s predsjednikom HUP-a Davorom Majetićem možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera

Komentari