06. travanj 2015.

Dobra berba mirovinaca

Lani su obvezni mirovinski fondovi jako dobro poslovali, reklo bi se kao nikada do sada. Njihovi upravitelji ističu da je teško očekivati takvo poslovanje idućih godina, no da će imovina članova četiriju domaćih fondova i dalje rasti, to nitko ne dvoji.

Primjerice, u PBZ Croatia osiguranje mirovinskom fondu kažu da su lani svojim članovima ostvarili prinos od 10,2 posto unatoč nepovoljnom poslovnom okružju. Takve dvoznamenkaste brojke ne mogu se ipak očekivati sljedećih godina, ali u ovom fondu očekuju nastavak rasta prinosa za više od dva posto iznad inflacije, kao i do sada.

Nove tri kategorije

Što će u tom smislu značiti lanjske promjene koje je donio Hrvatski sabor uvođenjem triju kategorija mirovinskih fondova (A, B i C), za sada je teško reći, a ni naši sugovornici ne žele o tome govoriti. U PBZCO-u vjeruju da će ulaganje u tri kategorije fondova donijeti još više mogućnosti za obveznike mirovinskih doprinosa nego do sada. Naime, obveznici su se sredinom prošle godine morali opredijeliti za jednu od tri kategorije u kojoj je A najrizičnija, ali jamči najveće prinose za razliku od C koja je najmanje rizična. B je pak kategorija srednje rizičnosti i bilo je predviđeno da svi obveznici koji se ne opredijele za jednu od tih kategorija automatski budu svrstani u tu kategoriju. Za sada je, kažu sugovornici, većina obveznika izabrala upravo B kategoriju.

U AZ obveznom mirovinskom fondu kažu da su obveznicima kategorije B lani zaradili 2,6 milijardi kuna, a prosječna je zarada iznosila 4300 kuna. I u tom je fondu ostvaren dvoznamenkasti rast prinosa, gledajući u postocima, od 11,37 posto, dok je prosječni prinos od početka poslovanja pa do kraja veljače iznosio 6,29 posto. Kako kažu, nastavit će s dosadašnjom dugoročnom investicijskom strategijom u kojoj im je najvažnija sigurnost imovine svojih članova i ostvarivanje optimalnih prinosa.

– Međutim, umjesto jednog, u AZ fondovima upravljat ćemo imovinom triju fondova s tri različita portfelja. Tako ćemo moći primjerenije odgovoriti na različita očekivanja i potrebe svih članova vezano uz horizont štednje, spremnost na rizik i očekivane prinose – poručuju.

Ima posla

U Erste Plavom kažu da su ih ove zakonske promjene uvođenjem kategorija natjerale da se reorganiziraju kadrovski te su povećali broj zaposlenih. Posla ima jer fondovi trebaju prilagoditi ulaganja prema dobnoj strukturi obveznika mirovinskog doprinosa, no nije samo to u pitanju.

– Pitanje je to i primjerenosti ulaganja fonda svakoga pojedinačnog člana obveznika, odnosno individualnog apetita prema riziku te iz navedenih razloga pozdravljamo tu promjenu. Razdoblje od formiranja fondova A, B i C pa do danas suviše je kratko da bi očekivano kretanje vrijednosti udjela i razlike u prinosima bili veliki s obzirom na različite strukture portfelja, no s vremenom će razlike u prinosima između fondova različitih kategorija biti znatnije i odražavat će ono što se uvođenjem kategorija fondova i htjelo postići – kažu u Erste Plavom.

Obvezni fond A kategorije Erste Plavog lani je ostvario prinos od 5,16 posto, B je rastao 10,12 posto, a C je ostvario 3,24 posto. Dobrovoljni pak fond Erste Plavi Protect, koji od osnivanja nije poslovao s gubitkom, lani je ostvario prinos od 8,18 posto, dok je Erste Plavi Expert zabilježio 9,36 posto. Prosječan prinos od osnivanja obaju dobrovoljnih fondova viši je od pet posto. Predsjednik Uprave RBA mirovinskog fonda Damir Grbavac ističe da je uvođenje tih kategorija dobra promjena. Poručuje da je obveznicima na raspolaganju nova kvaliteta te da sami odlučuju kako će je iskoristiti. On je zadovoljan ostvarenim lanjskim prinosima i iako kaže da je razdoblje od uvođenja promjena prekratko za ocjenu, ‘prve brojke izgledaju dobro‘.

– Razlike su već vidljive, ali razlika među kategorijama trebala bi se pokazati u znatno duljem roku.

Ističe da je prosječni član RBA obveznoga mirovinskoga fonda na početku 2014. imao više od 33 tisuće kuna, a do kraja godine taj je prosjek uvećan za malo više od četiri tisuće kuna. To je više od deset posto prinosa, a ukupni je od osnivanja, veli Grbavac, 5,85 posto.

– Kako upravljamo i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, htio bih istaknuti da je naš otvoreni dobrovoljni fond imao prinos od 13,19 posto u 2014., odnosno 5,7 posto od osnivanja. Znam za zemlje u kojima su prinosi mirovinskih fondova u realnom smislu bili negativni, a mi imamo blizu 3,5 posto realnih prinosa, što je znatno više od očekivanja – kaže Grbavac.

Dodaje da je ponuda novih projekata relativno niska i nedostatna, a kad je riječ o budućim prilikama za ulaganje, kaže da se kao dobro pokazalo ulaganje u državne obveznice, što se, s obzirom na karakter mirovinskih fondova, i nije moglo izbjeći. Napominje da će u budućnosti biti znatno veća diverzifikacija i mnogo manji udio ulaganja u državne obveznice.

– Promjenama u portfelju sigurno je da će fondovi ići dijelom van, ali očekujem i da će inozemni mirovinski fondovi mnogo više ulagati na domaćem tržištu – ističe Grbavac.

Efekti pripajanja

U Erste Plavom ističu da će, osim jačanja tima, sinergijski efekti pripajanja omogućiti ovom mirovinskom fondu i jačanje promidžbenih i prodajnih aktivnosti vezanih uz dobrovoljnu mirovinsku štednju. Upravo će se na te segmente u ovoj godini jače orijentirati.

– To će se, među ostalim, realizirati i jačanjem edukativne funkcije internetskih stranica kao promidžbenog kanala i za obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove, a koje češće posjećuju mlađi naraštaji. Planiramo i inovativne promidžbene kampanje, koje se trenutačno pripremaju. Dobrovoljna mirovinska štednja jedinstven je proizvod na domaćem tržištu kapitala za koji smatramo da ima snažan i zasad nedovoljno iskorišten potencijal. Državni su poticaji 15 posto od iznosa godišnje uplate, odnosno najviše do 750 kuna godišnje – kažu u Erste Plavom.

S dobrovoljnom mirovinskom štednjom i zaključimo ovu priču, jer kako kažu u Erste Plavom, nisu u pitanju samo poticaji obveznicima doprinosa. Ovaj je proizvod idealan, napominju, poslodavcima i za nagrađivanje zaposlenika. Ujedno tvrtke imaju niže troškove, s obzirom na to da je za poslodavca trošak do šest tisuća kuna godišnje po zaposleniku porezna olakšica, tj. porezno priznati izdatak.