Pripadnici milenijske generacije (generacije Y) danas su u najboljim životnim godinama (od 20 do 35) i na njima doslovno svijet ostaje. Voli ih se prikazivati kao zahtjevne, dobro informirane i pomalo egocentrične, što najvjerojatnije jesu, ali bilo bi nepravedno stati na tome.
Milenijci su naslijedili uništenu ekonomiju, neumoljivo tržište rada i općenito financijski lošije životne uvjete od svojih roditelja, i u svijetu i u Hrvatskoj. Stoga se ne treba čuditi kad za svoj teško zarađeni novac žele zadovoljavajuću uslugu i što ne praštaju pogreške i prijevare.
Struktura gostiju u Hrvatskoj polako se, ali sigurno mijenja. Još nas najviše posjećuju obitelji s djecom i stariji vjerni gosti, no razni događaji, posebno festivali, svake godine dovode sve više mladih milenijaca, koji za sada imaju prilično dobru sliku o Hrvatskoj. Međutim, mnogim ugostiteljima koji nisu izravno uključeni u te manifestacije ta generacija pomalo je misteriozna i nepristupačna. To je generacija koju treba razumjeti da bi joj se ugodilo i na kraju na njoj zaradilo. Prije svega, milenijci mnogo češće putuju od svojih roditelja. Mnogo im je važnije pitanje ‘što ću raditi’ nego ‘kamo ću ići’. Visoke standarde posebno traže u ugostiteljstvu jer su im izlasci i zabava neke od najvažnijih stvari u životu. Ako se ugostiteljstvom želite baviti kvalitetno, nužno je da svakom gostu ponudite tzv. sveto trojstvo: kvalitetnu uslugu i proizvod, pristojnu cijenu i ugodan ambijent. Bez toga vam nikakve druge metode neće pomoći u njihovu privlačenju i zadržavanju, osobito milenijaca. Posebno to ističe i Marin Levaj, jedan od suvlasnika Mojo bara u Zagrebu i event-menadžer puba i restorana Pivana.– Milenijski gosti vrlo su izbirljivi i imaju svako pravo to biti. Danas su informacije mnogo dostupnije i ljudi se vrlo brzo zasite. Uz cijenu i kvalitetu jako je važan i program, što znači da više nije dovoljno samo da ambijent bude ugodan, a usluga dobra, već treba stalno održavati koncerte i mijenjati DJ-eve. Takav trud gosti cijene. Iako u programima miješamo žanrove, uvijek se zadržavamo u okvirima urbanog i kulturnog. U vezi s tim vrlo sam tvrdoglav jer u svojim lokalima pokušavam i djelomično odgajati publiku. Treba se odmaknuti od trendova koje diktiraju MTV i radiopostaje, odnosno njihovi korporativni sponzori – objašnjava Levaj i napominje kako gostu ne treba ići niz dlaku toliko da mu se dopusti da diktira koja će glazba svirati u lokalu. – Treba im ‘podvaliti’ kulturne sadržaje poput jazz koncerata, tu i tamo pozvati klasične glazbenike i slično. Ako se to dobro upakira, gostima će se otvoriti neki novi horizonti – objašnjava Levaj. Upravo jedna od glavnih odlika milenijaca jest ta da su poprilično otvoreni prema svim novim iskustvima, pa tako i jelima i pićima. Odrasli su uz mnoge kulinarske emisije i internet, na kojem je globalna ‘foodie’ scena doživjela procvat, to ih je otvorilo prema svim svjetskim kuhinjama. Zato se na svojim čestim putovanjima ne ustručavaju jesti pržene kukce i slične lokalne specijalitete. Drugim riječima, ne morate u svom restoranu na rivi prodavati samo orade iz uzgoja s polugotovim prženim krumpirićima iz vrećice kao prilogom, nego slobodno možete eksperimentirati s autohtonim i svježim namirnicama jer će ih vaši mladi gosti kušati.
Raznolikost ponude milenijci vole i u barovima i kafićima. Levaj nam je ispričao kako u Mojo baru uz standardnu ponudu pića nude i preko 130 vrsta vina, odnosno više od 70 raznih likera i rakija, većinom domaćih proizvođača.– Posjetio sam većinu proizvođača naših pića i uvjerio se da rade pošteno i kako treba, a to ljudi prepoznaju i cijene – rekao je, dotaknuvši se tako još jedne specifičnosti milenijaca – oni cijene osjećaj uključenosti i preferiraju brendove koji se zauzimaju za napredak zajednice, tj. promidžbu i zaštitu stvari koje i sami smatraju važnima. Među njima su i domaći proizvodi, ali po poštenoj cijeni. Milenijsku generaciju od prethodnih najviše izdvaja njezina predanost informacijskim tehnologijama. Svi su stalno online i mogu se brzo i lako informirati o svemu što ih zanima, zato te trendove moraju pratiti i ugostitelji. Vaš restoran ili bar moraju biti na društvenim mrežama, i to ne samo generički i jednosmjerno. Uz to je poželjno imati vlastitu internetsku stranicu na kojoj će biti lako i jasno vidljivi jelovnik, cijene i mogućnosti rezervacije. Tu slobodno možete na osobnoj razini predstaviti svoj biznis, opisati podrijetlo namirnica, pohvaliti se suradnjom s lokalnom zajednicom i proizvođačima te izgraditi priču oko svakog jela. Svakako stranicu optimirajte za mobitele jer mnogo gostiju upravo pametnim telefonom pregledava mjesta za izlaske i tako odlučuje. Utjecaja digitalne tehnologije svjestan je i Marin Medak, vlasnik zagrebačkog restorana Rougemarin.– Milenijska je generacija prije svega jako naslonjena na digitalnu tehnologiju, ona joj omogućava da se vrlo brzo i točno informira o onom što traži, što znači da je moraju upotrebljavati i svi ugostiteljski objekti – smatra Medak i dodaje kako je Rougemarin brzinom ažuriranja podataka već postao ravan nekom mediju koji živi od objave informacija te da je upravo online prisutnost velikim dijelom zaslužna za uspješno poslovanje.
Digitalnim marketingom milenijce možete privući, ali treba ih i zadržati. Uvijek u prvom planu mora biti kvaliteta jer mnoga istraživanja pokazuju da ta generacija teško prašta pogreške i prijevare, odnosno prevariti je možete samo jedanput, ali onda se više nikad neće vratiti u vaš kafić ili restoran. Štoviše, usmenom i online predajom podijelit će svoje iskustvo sa svima i tako vas primjereno kazniti lošom reklamom na društvenim mrežama. Ali ta medalja ima i drugu stranu jer kvalitetnom uslugom dobivate zapravo besplatnu promidžbu. Dijeljenje na društvenim mrežama milenijcima je jedna od omiljenih zanimacija, gotovo pa fetišistički ‘šeraju’ sva svoja iskustva s prijateljima, pa tako i gastronomska. Budite uvjereni da će se na svaki slijed vaditi mobiteli, milenijcima je to postao sastavni dio obroka. Zato je vrlo važan vizualni dojam jela koja im posužujete. To, naravno, ne znači da ćete u dalmatinskoj konobi posluživati strogo dizajnerske i minimalističke tanjure, štoviše, i rustikalno može biti estetski prihvatljivo. Mnogim ljudima glavonošci baš i nisu najsimpatičnije životinje, ali nitko se još nije požalio na izgled hobotnice ispod peke. Iako su generacija koja je najteže pogođena recesijom, milenijci su itekako spremni platiti ono što im se sviđa i što smatraju vrijednim. Podaci iz studije ‘Understanding Millennials’ pokazuju da je većina njih, gotovo 90 posto, spremna posegnuti u džep i naručiti skup i lijep obrok čak i onda kad je u stisci s novcem.
Još jedna važna stavka koja utječe na sklonosti generacije Y njezina je educiranost o sigurnosti, zdravstvenoj ispravnosti i proizvodnji hrane. U vezi s tim njezini su pripadnici jako izbirljivi, traže meso koje nije tretirano antibioticima i hormonima, neprskano voće i povrće, općenito se zauzimaju za organsku i ‘free range’ priču. S druge strane, mnogo milenijaca neće se ustručavati jesti ‘fast food’ i drugu procesuiranu i instant-hranu. Međutim, kao što se pokazalo s poplavom burgerskih restorana u metropoli, ni hamburger više nije hamburger kakav je nekad bio. Originalne smjese svježeg mesa za izradu pljeskavica, domaći umaci i peciva te izdašne porcije danas su presudni za opstojnost ‘fast food’ restorana. Hamburger koji satima stoji u plastičnoj foliji i čeka da ga se ubaci u mikrovalnu pećnicu među milenijcima ne prolazi. Prohtjevi generacije Y često su kontradiktorni, što i ne začuđuje uzme li se u obzir da ih studije proglašavaju istodobno najoptimističnijom i najdepresivnijom generacijom. Dobro se to vidi i u izboru mjesta za izlazak. Isti gosti često će jednu večer provesti na rock-festivalu, drugu ‘partijati’ na Zrću, a treću pak cupkati u narodnjačkom klubu. Međutim, koliko god okretali očima na način zabave u skupim narodnjačkim klubovima, većina vlasnika vrlo je dobro proučila milenijsku generaciju, osobito pravila na relaciji sponzor – sponzoruša. Neki od klubova, primjerice, muškom društvu koji dovede žensku pratnju servira bocu žestokog pića besplatno. Jer gdje ima žena, bit će i njihovih sponzora. Maja Martinović, voditeljica bukinga u agenciji Collegium koja sudjeluju u organizaciji brojnih festivala u Hrvatskoj, odlično je upoznata s festivalskom scenom kod nas, a i potrebama gostiju, posebice mladih iz Velike Britanije, s kojima svakodnevno komunicira. – Goste privlače popis kvalitetnih izvođača, more, dobra lokacija i gomila ljudi. Britanci, omiljeni gosti hrvatskih domaćina, vole sve bukirati unaprijed, a, primjerice, Talijani plate samo smještaj, festival posjete prvi dan, a onda traže druga mjesta za zabavu. Lokalci su u početku bili skeptični prema razvoju takve vrste turizma, no vrlo ih je brzo festivalski turizam osvojio jer su takvi gosti odlični potrošači.– Cijela infrastruktura prilagodila se toj vrsti turizma, festivali traju od početka lipnja do kraja kolovoza i tako se malo-pomalo produljuje sezona – ispričala nam je Martinović.
Festivalski turizam vrlo je koristan lokalnim zajednicama koje su u stanju ‘pregristi’ navalu raskalašenih mladih ljudi i buku na nekoliko dana. Tomu svjedoče i konkretni pokazatelji. Kad se prije osam godina u Petrčanima održavao Garden Festival, apartman u privatnom smještaju stajao je 120 eura. Nakon što je festival preseljen u Tisno, smještaj u Petrčanima stoji 40 eura. O Ultri i zaradi od navodno 20-ak milijuna eura da ne govorimo. Festivalski turizam trenutačno je vlak koji juri hrvatskom obalom. Pitanje je samo tko će od lokalnih zajednica i turističkih radnika u njega uskočiti, a tko će ostati na peronu. Na kraju, svi kojima smeta takav profil događaja i gostiju imaju, nažalost, devet mjeseci na raspolaganju da odmore uši od festivalske buke. Ne možemo ne spomenuti ‘partijanersku’ meku milenijaca, popularno Zrće, na kojem se svako ljeto od nula do 24 prakticira sve što vole mladi. Iako nosi stigmu svojevrsne Sodome i Gomore, Zrće svake godine grabi krupnim koracima naprijed, klijentela je sve zahtjevnija, onamo redovito dolaze najbolji svjetski DJ-evi, a o kvaliteti usluge govori i to da je Papaya prošle godine izabrana za dvadeset treći najbolji klub na svijetu. Usprkos predrasudama konzervativne javnosti ugostiteljska ekipa na ‘našoj Ibizi’ odrađuje vrhunski i vrlo profitabilan posao.Ugostitelji na kontinentu već godinama svoje goste mame raznim promocijama, ‘happy hour’ ponudama, akcijama, tematskim zabavama i s vremenom postaju sve inovativniji. U posljednje vrijeme među milenijcima su iznimno popularni pub-kvizovi, vrlo dobro prolaze i stand-up komičari, a čak i poslovično uštogljeni golfski tereni moraju se prilagođavati mlađoj generaciji pa svoju ponudu obogaćuju nudeći golf s nogometnom loptom (engl. foot golf) i piva malih lokalnih pivovara (engl. craft beer).Ako vam je već i ovo previše, na kraju će vas sigurno ‘razveseliti’ podatak da gotovo pola pripadnika generacije Y smatra da će imati još veće zahtjeve kad je riječ o izlascima u idućih pet godina.