30. svibanj 2013.

Hrvatska i dalje na samom dnu po konkurentnosti

lider.media
lider.media

Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je danas najnovije rezultate Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2013. prema kojem je Hrvatska zauzela 58. mjesto od ukupno 60 vodećih svjetskih ekonomija.

 U ovogodišnje 25. izdanje rangiranja konkurentnosti uvrštena i je po prvi put Latvija.

Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD svake godine pobuđuje posebno zanimanje poslovne i političke zajednice jer donosi aktualne statističke i anketne podatke o gospodarski najbitnijim zemljama svijeta, vrlo bitne u svjetlu neujednačenog izlaska pojedinih zemalja iz globalne krize. Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnost, i to su: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 5 indeksa za svako područje.

-Ovogodišnji rezultati ponovno jasno ukazuju na potrebu provođenja hitnih strukturnih reformi koje moraju zahvatiti javni i privatni sektor, a s ciljem povećanja konkurentnosti naše zemlje. Gospodarska kriza kroz koju prolazimo te analiza IMD-a na tom području, jasno poručuje da će se upravo mala, izvozno orijentirana i stabilna gospodarstva lakše oporaviti od posljedica trenutne krize. U tome vidim našu priliku i za jačanje nacionalne konkurentnosti. Moramo se više fokusirati na poboljšanje poslovne efikasnosti, ali i na povećanje fleksibilnosti i prilagodljivosti promjenama- ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

Ove godine SAD je povratila prvu poziciju na ljestvici konkurentnosti IMD-a zahvaljujući prvenstveno oporavku financijskog sektora, tehnološkim inovacijama i velikom broju uspješnih kompanija. Kina (21.) i Japan (24.) također su poboljšale svoju konkurentnost. U slučaju Japana, mjere koje je uveo predsjednik Vlade Shinzo Abe polučile su početni pozitivan učinak na gospodarstvo.

U Europi najkonkurentnije zemlje su Švicarska (2.), Švedska (4.), Norveška (6.) i Njemačka (9.), čiji se uspjesi oslanjaju na izvozno okrenutu proizvodnju, na snažno malo i srednje poduzetništvo (SMEs) te fiskalnu disciplinu. Kao i prošlih godina, gospodarski rast ostalih europskih zemalja jako je ograničen mjerama štednje koje odgađaju oporavak.

Od zemalja BRICS-a Kina (21.) i Rusija (42.) bilježe porat konkurentnosti, dok su Indija (40.), Brazil (51.) i Južna Afrika (53.) pogoršale svoj rang. Nove ekonomije su izrazito ovisne o globalnom gospodarskom oporavku koji kasni.

Od zemalja novih članica EU, Češka nastavlja 4-godišnji trend blagog pogoršanja, ali je zadržala relativno povoljnu poziciju (35.). Poljska je od usporednih zemalja najbolje rangirana, na 33. poziciju, a 2006. godine bila je 58. na listi, tek jedno mjesto ispred Hrvatske. Slovačka je održala 47. poziciju, ali je to i dalje loše u usporedbi s 30. mjestom u 2008. godini.Slovenija je i nadalje vrlo nisko, na 52. poziciji, a Rumunjska i Bugarska su i dalje na silaznoj putanji. 

Podsjetimo, od uvrštenja Hrvatske u rang ljestvicu IMD-a jedino u 2008. godini imali smo realno poboljšanje pozicije, te se iza Hrvatske nalazilo 6 zemalja (Indonezija, Argentina, Meksiko, Južna Afrika, Ukrajina i Venezuela). Nažalost u posljednjih pet godina to je izgubljeno i iza Hrvatske u pravilu se nalaze 2 zemlje. Pored Venezuele, koja drži posljednju poziciju, u 2013. godini je Grčka napredovala 4 pozicije, a Argentina isto toliko nazadovala te od Grčke preuzela mjesto na rang listi iza Hrvatske. 

Pored ukupne pozicije na rang ljestvici vrlo je bitno promatrati i dinamiku finalne ocjene konkurentnosti. Razvidno je kako se ocjena naše konkurentnosti u razdoblju 2006.-2009. bitno poboljšala, a u razdoblju 2010.-2013. bilježimo oscilacije ocjene konkurentnosti, odnosno Hrvatska ne smanjuje zaostatak za najkonkurentnijim zemljama svijeta.Kako je vidljivo iz slike 3, ocjene konkurentnosti Hrvatske kreću se gotovo identičnom dinamikom kao i za usporedne zemlje te u posljednje 3 godine nije smanjen zaostatak za novim članicama Europske unije.

U analizi 20 indeksa konkurentnosti znatnije promjene zamjetne su za: - pogoršanje: cijene (-18), produktivnost i efikasnost (-9) i tehnološka infrastruktura (-8),- poboljšanje: javne financije (+4). Indeks cijena pogoršan je prvenstveno zbog povećanja inflacije s 2.3% na 3.4%. Indeks produktivnosti pogoršan je zbog vrlo loših anketnih odgovora o procjeni produktivnosti hrvatskih radnika i poduzeća. Tehnološka infrastruktura pogoršana je zbog lošije vrijednosti indikatora brzine internetske veze, kao i smanjenja ulaganja u komunikacijsku infrastrukturu. Poboljšanje u području javnih financija posljedica je smanjenja proračunskog deficita s 4.5% BDP-a na 3.3% BDP-a.

Na razini indikatora samo je manji broj izrazito povoljnih, koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost, a to su, u okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti, sljedeći indikatori: • Gospodarski rezultatiVeliki prihodi od turizma i izvoza usluga, indeks troškova života i kumulativna strana ulaganja. • Efikasnost javnog sektoraNiske carinske barijere i nizak porez na dobit, kratko vrijeme osnivanja poduzeća.• Efikasnost poslovnog sektoraRelativno niske plaće, pogotovo managementa i nizak jedinični trošak rada u prerađivačkoj industriji, relativno velik broj radnih sati i visok udjel žena u zaposlenosti. • InfrastrukturaVrlo dobri pokazatelji korištenja telekomunikacijske infrastrukture (cijene mobilne telefonije i širokopojasnog interneta) te srednješkolskog obrazovanja (odnos broja učitelja i učenika) te sudjelovanja u srednješkolskom obrazovanju.

Slabosti je previše da bi se nabrajale na razini indikatora pa se mogu ukratko sumirati:-slaba otpornost na krizu i diverzificiranost proizvodnje,-niska zaposlenost, strukturna nezaposlenost, rigidno tržište rada, starenje stanovništva,-državno vlasništvo poduzeća, birokracija, cijena kapitala, visoka socijalna izdvajanja,-slabo poduzetništvo, prilagodljivost, poslovno upravljanje, motivacija i kompetentnost,-niska razina tehnologije, inovativnosti, transfera znanja, visokoškolskog i menađerskog obrazovanja.

Po mišljenju gospodarstvenika kao najprivlačniji indikatori izdvojeni su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja, kvaliteta korporativnog upravljanja, pristupačnost financiranju, jaka kultura istraživanja i razvoja.