Zoran Milanović otkrio je novi prepetuum mobile za jačanje investicija. Najavio je mogućnost da država ponudi stranim ulagačima hrvatsko državljanstvo.
Dodao je, doduše, da se o tome još raspravlja, ali sudeći po razdraganoj potpori s Pantovčaka i iz redova ključnoga koalicijskog partnera, samo se još pegla koliko će zapravo koštati hrvatska putovnica. Ugledno društvo prodavača putovnica ima čvrste tarife: Malta je naplaćuje 650.000 investicijskih eura, Cipar 300.000, a portugalska putovnica dobiva se kupnjom nekretnine za pola milijuna eura, odnosno ulogom od milijun eura u tamošnju banku ili osnivanjem tvrtke s najmanje 30 radnika. Hrvatska će samo legalizirati praksu na koju je, vjerojatno nehotice, skrenuo pozornost ministar Vrdoljak. Rekao je da investitori koje nije imenovao i danas dobivaju hrvatske putovnice, uz preporuke pojedinih isto tako neimenovanih ministara. Referirajući se na mogućnost masovnog dolaska ‘perača novca’, premijer je rekao da nijedna država baš ne čeprka do tančina po podrijetlu nekog novca. To najmanje rade u londonskom Cityju, slikovito je objasnio Milanović, ali je zaboravio dodati da Britanci državljanstvo ne prodaju. Hoće li nakon nove ‘investicijske pogodnosti’ u Hrvatsku (opet) nahrupiti mafijaši? Objektivno, nema straha. Danas se ni bjelosvjetskim kriminalcima ne isplati dolaziti u Hrvatsku. Čak ni po putovnicu Europske unije. Koja uz velike pogodnosti krije i opasnost da se protiv ‘građanina Europe’ može voditi kazneni postupak u svakoj od država članica. Ali nema bojazni ni od najezde poštenih investitora.