S pretapanjem krize u recesiju, u hrvatskom slučaju i u depresiju, ekonomska se znanost našla pred zidom jer nijedno klasično rješenje (globalno) ne daje blistave rezultate.
Zid je svojevrsna prilika ‘rubnim’ dijelovima ekonomije, primjerice biheviorističkoj, da se probije i u Hrvatskoj. Zasad se poučava samo na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, i to od početka ove godine; predaju je u tandemu ekonomistica Vedrana Pribičević i psihologinja Andrijana Mušura. Zašto zajedno? Zato što, kaže Pribičević, bihevioristička ekonomija proučava ponašanje i razloge izbora potrošača, ali i tvrtke i države.
• Cijela je Hrvatska zapravo jedna velika studija slučaja. Što bihevioristička ekonomija kaže o tom slučaju?
- Bihevioristička ekonomija upravo je zato primjenljiva na Hrvatsku, u kojoj su stranke ljevice i desnice zamijenile mjesta: desnica se ponaša populistički, ljevici se zamjera da se približavanjem neoliberalizmu potpuno odmaknula od socijaldemokracije. To, doduše, nije samo naš slučaj, slično je u Poljskoj, Češkoj, u većini poslijetranzicijskih društava. Ono o čemu se uglavnom govori, ali se još ništa ne čini, jest da treba srezati javni sektor i podijeliti, recimo, pedeset tisuća otkaza. Čak i da to neka vlast učini, zna li itko kakav će biti učinak? Osim što će ti ljudi opet završiti na teret proračuna? S kolegama Marijanom Bađun i Milanom Deskarom Škrbićem napravila sam rad, upravo prihvaćen u časopisu Journal of Post Communist Economies, o tome je li za ekonomski rast veći problem velika ili djelotvorna država. Zaključak je da zemlje poput Švedske, Norveške, Danske itd. imaju znatno veće državne sektore, udjel je njihove države u BDP-u veći od pedeset posto.
• Stoji li tvrdnja da mali i srednji poduzetnici bolje razumiju tržište, prilagodljiviji su, stoga su i veći izgledi da iz predstečajnih izađu zdraviji?
- U svim razvijenim ekonomijama većina zaposlenosti dolazi iz tog sektora, sva je politika EU usmjerena na njih jer su mali i srednji generatori rasta i zaposlenosti. Kod nas je situacija malo ‘osjetljivija’. Kod nas se, naime, loše izabiru ljudi u poduzetništvu. Prema istraživanju Global Enterpreneurship Monitora, ljudi se u Hrvatskoj bave poduzetništvom iz nužde, ne radi prilike. I još nešto: kod nas postoji fama da su poduzetnici kriminalci. To su glavni krivci loše selekcije poduzetnika, ali i političara, zaposlenih u obrazovnom sustavu… Sve se to može podesiti biheviorističkom ekonomijom.
• Ona je kod nas već zastupljena u nacionalnome indeksu sreće, no ne vidim da je on bilo komu relevantan.
- Ali jest indikativan. Recimo, indeks je više porastao kad se general Gotovina vratio u Hrvatsku nego kad smo ušli u EU. To znači da je hrvatsko društvo jako orijentirano na prošlost. U biheviorističkoj ekonomiji to znači da na neki način diskontirate budućnost, da vam ona nije važna. Takvi ljudi onda uzimaju kredite ne pitajući se kako će ih vraćati; troše, ne štede. I to je pokazatelj, samo ga treba znati čitati. Naši menadžeri uglavnom ne prepoznaju važnost podataka, pa ih zato indeks sreće ili indeks povjerenja potrošača ne zanima. A trebao bi. Studentima govorim kako je važno prepoznati što pokazuje povjerenje potrošača jer ono upozorava na potrošnju koja nije motivirana dohotkom. Menadžeri bi to trebali znati iščitati jer im je to poticaj poslovanju.
>>>Cijeli razgovor možete pročitati u novom broju Lidera.