24. srpanj 2014.

Hrvatskoj prijeti novo rušenje kreditnog rejtinga

Od trenutka kada su ‘kukurikavci’ stigli na vlast zatekla ih je zadaća broj jedan: očuvanje kreditnog rejtinga zemlje. Do današnjeg trenutka nisu se odmaknuli ni pedlja.

Kako doznajemo iz analitičkih krugova, jedna od tri najveće svjetske rejtinške agencije, Moody’s, u petak odlučuje o novoj ocjeni koja bi mogla pasti na razinu Ba2. To je ispodinvesticijski rejting iliti – junk/smeće! Hoće li se to doista dogoditi, ovisi o ishodu ‘pregovora’ za spas rejtinga. No u odnosu na 2012., kada je konce u rukama držao pitbull Slavko Linić (zbog premijerova odbijanja svih njegovih prijedloga rejting nije spasio), danas su uvjerljivi argumenti za ostanak u investicijskom rangu još teže zamislivi.

Doduše, druga velika agencija, S&P, rejting na neželjenu razinu već nam je srušila 2012., a u siječnju ove godine dodatno ga snizila i unutar kategorije ‘junk’, pa smo ipak likovali zaduživši se povoljnije nego ikada. Ne zato što su investitori vidjeli ono što S&P nije, recimo reforme. Stvar je isključivo u tome što smo uhvatili povoljan vjetar financijskih tržišta. No dvije od tri agencije koje nas bacaju u koš za smeće tragedija je na koju dimnu zavjesu ne može baciti ni isforsirana Milanovićeva cigareta. Fitch nam zasad jedini drži nos iznad vode, a odgađanje spuštanja ocjene ponešto je razumljivije ako osvijestimo da je to jedina velika agencija koja nije u vlasništvu američkoga kapitala – većinski je vlasnik francuska tvrtka Fimalac.

U siječnju nam je S&P poslao jasnu i ne baš pristojnu poruku: ‘Smanjenje rejtinga pokazuje naše stajalište da su mjere ekonomske i proračunske politike koje je hrvatska vlada dosad uvela nedovoljne za poticanje gospodarskog rasta i dovođenje javnih financija na održiviji put. Konkurentnost gospodarstva i dalje je slaba, među ostalim, zbog rigidnosti tržišta rada i složenoga poslovnog okoliša. Vjerujemo da će svaka kratkoročna ekonomska prednost članstva u EU biti ograničena strukturnim izazovima, zaprekama gospodarskim i proračunskim reformama, eventualnim složenim političkim manevriranjem uoči općih izbora 2015. i uravnoteženjem bilanci javnog i privatnog sektora. Nastavak politike samodopadnosti mogao bi dovesti do toga da Hrvatska postane neto uplatitelj u proračun EU.’

S čepovima u ušima nitko ih nije čuo. Tragično, jer s novom globalnom krizom na obzoru uvjeti zaduživanja više neće biti bajni. A cijena zaduživanja prelijeva se na sve aspekte života. Uz pretpostavku da ćemo dugove uopće biti sposobni vraćati. Naime, kada se u javni dug uključe dugovanja HAC-a i Autoceste Rijeka-Zagreb (ona će se u računicu uključiti najesen), javni dug skače na više od 80 posto udjela u BDP-u (ako je tko zaboravio, mastriška je granica 60 posto!), a iduće godine računaju se HBOR i ZET, pa bi do kraja 2015. javni dug mogao iznositi 86-87 posto!

- Moramo biti svjesni da ćemo pred kraj mandata ove vlade sigurno ući u neki od ‘protektoraških’ aranžmana, jer se zbog odustajanja od reformi sve otelo kontroli – kratko i jasno poručuje ekonomist koji izjavu nije želio ‘potpisati’.

Ako je ikome utjeha, s vremenom bi rejtinške agencije možda mogle izmijeniti svoje skale, jer sve je manje zemalja koje uspijevaju postići blistavi AAA rejting. Inozemni analitičari već napominju kako stiže vrijeme kada bi sada viši srednji razred, BBB, mogao postati novi ‘bench mark’ uglađenosti financijske slike neke zemlje.

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera. Možete ga pročitati na iPadu, a aplikaciju s pomoću koje ga možete kupiti skinite OVDJE. Tiskano izdanje možete kupiti na prodajnim mjestima koja možete pronaći OVDJE.