Kamere na svakom uglu, nadzorni sustavi koji reguliraju promet i službenici koji u osmosatnim smjenama kontroliraju puls grada s pomoću monitora postali su svakodnevnica. Sustav nadziranja jedan je od osnovnih sastojaka uspješnoga pametnoga grada, a zamišljen je da funkcionira kao ispomoć snagama reda. Gomile podataka koje prikupljaju računala uza sveprisutne kamere zamišljene su da budu jezgra pametne policije u pametnom gradu.
Instalacije ‘closed-circuit television’ (CCTV) i videonadzor kamerama koje signal prijenose na određeno mjesto na kojemu se zatim na monitorima prati prijenos uživo već su godinama ugrađeni, primjerice, diljem cijelog Londona i Dubaija. Tijela zakona taj način rada najčešće upotrebljavaju za analizu problematičnih gradskih punktova ili kako bi profilirala rizične društvene skupine. Žarište je tako pomaknuto, kažu analitičari, s kažnjavanja pojedinca na sprečavanje kriminalnog djela. Vodi li to prema onome o čemu je pisao Philip. K. Dick, a Steven Spielberg poslije snimio ‘blockbuster’? Je li riječ o policijskoj državi 2.0?
Neprijatelji običnog čovjeka Stvari su najdalje otišle u američkoj saveznoj državi Kaliforniji, točnije u gradu Santa Cruzu. Sa šezdeset tisuća žitelja i najviše kriminalnih aktivnosti po stanovniku u Kaliforniji taj se grad činio kao savršen poligon za testiranje koncepta prevencije zločina prije nego što se on uistinu dogodi. Stvari su funkcionirale na sljedeći način: policijske ophodnje zatvarale su zamišljenu garažu u 17 sati na petnaestak minuta jer se najviše zločina na tome području događalo upravo u to vrijeme. ‘Cilj nije uhititi ljude, nego spriječiti zločin’, prosvjetiteljskim su tonom govorili u policijskoj upravi opasnoga kalifornijskoga grada. U prvoj godini provedbe tog eksperimenta krađe automobila u Santa Cruzu pale su za četiri posto, no nakon toga svake je godine bilo sve više zločina unatoč revolucionarnom policijskom pristupu, pokazala je statistika. Koliko je taj sustav uistinu problematičan, najbolje svjedoči program ‘Zaustavi i pretraži’ proveden u New Yorku prije osam godina. Bio je to pokušaj preventivnog suzbijanja kriminalnih aktivnosti utemeljen na analizi podataka o prijašnjim počiniteljima, no čak 83 posto osoba koje su bile zaustavljene i pretražene bile su crne boje kože. Ovdje, naravno, nije riječ o sustavu pametnih gradova, nego o samostalnom policijskom istraživanju, no načelo je vrlo slično i služi kao dobar pokazatelj koliko statistika može biti varljiva, a praktična uporaba zaključaka temeljenih na statistici opasna. Veliku je prašinu podignulo i priznanje policije u Los Angelesu da je 2012. iz privatnog aviona snimala stanovnike Comptona tehnologijom poput one kojom se američka vojska koristila u Afganistanu i Iraku. Visoka rezolucija i zumiranje glavne su odlike tog sustava nadgledanja koji može raditi neprestano šest sati. Cijeli sustav stoji manje od šestosatne upotrebe policijskog helikoptera i istodobno pokriva 10.000 puta više površine nego što to mogu policajci u helikopteru. – Paparazzi su neprijatelji slavnih, a dronovi, kamere i nadzorni sustavi neprijatelji su običnog čovjeka – duhovito je zaključio britanski pisac Alex Morritt.Industrija koja se bavi nadzornim sustavima u gradovima SAD-a vrijedna je 37,7 milijardi američkih dolara, a čak 80 posto stanovnika najmoćnije države na svijetu podupire inicijativu da nadzorni sustavi budu na svim javnim mjestima.
Upravljanje prometom Barcelona, Amsterdam i Stockholm europski su gradovi koji najviše ulažu u nadzor nad svojim građanima, no ne usmjeravaju se samo na sprečavanje kriminala. U Barceloni se, primjerice, pametni sustavi bave boljom organizacijom prometne infrastrukture – nadziranjem kretanja stanovništva pojednostavnjene su autobusne rute. U kombinaciji s postavljanjem pametnih semafora autobusi u Barceloni sad uvijek stižu na vrijeme. U Amsterdamu pak razgranati nadzorni sustav kamera prati situaciju na prometnicama, obavještava o situaciji središnji ured iz kojega prema potrebi upozoravaju vozače na prometne čepove, automobilske nesreće ili vremenske nepogode. U istom gradu bežični sustavi skupljaju i podatke o potrošnji energije građana. Stanovnici svoje podatke dragovoljno daju jednoj od gradskih službi uporabom aplikacija ili pak tako što, nalazeći se u određenim punktovima grada, ulaze u datoteke podataka pa preko IP adrese dijelovi njihove privatnosti postaju poznati gradskim vlastima.U Velikoj Britaniji stvari su otišle najdalje u Europi: na 32 osobe dolazi jedna kamera, od kojih najviše njih nije u vlasništvu grada, nego su integralni dijelovi multinacionalnih tvrtki ili pogled u svijet bogatih privatnih tvrtki. Neizbježni ljudi King ICT najistaknutiji je igrač na hrvatskom tržištu nadzornih sustava. Prije nekoliko godina u Zagrebu je postavio nadzorni sustav čija je glavna zadaća kažnjavanje nepropisno parkiranih vozila i uvođenje reda u promet. Taj sustav postao je i jak oslonac u rješavaju težih kaznenih djela. Tako je riješen slučaj bombaša s Trga bana Jelačića, a kamere su se pokazale korisnima i u navijačkim izgredima. – Glavna je funkcija regulacija prometa, no kamere mogu poslužiti i u drugim prilikama. Postavljene su na mjesta na kojima se očekuju prometne nesreće, ondje gdje su veća okupljanja, poput trgova. Ovaj primjer pokazuje sinergiju između uvođenja reda u promet i sprečavanja kaznenih djela. To je put kojem bi sve lokalne zajednice trebale krenuti – otkrio je Matija Mandić, direktor Sektora tehničke zaštite i pasive King ICT-a. Upozorio je i na to da bez obzira na kvalitetu tehnologije uspješna integracija nadzornih sustava u pametni grad ponajprije ovisi o simbiozi između čovjeka i stroja.– Ljudski faktor neizbježan je segment. Ako nemate osobu koja pravodobno i kvalitetno dobije informaciju i zna što s njome učiniti, uspješan rad nije moguć. Statistike su također pokazale da kad osoba sjedi ispred 30 ekrana i dužna je primijetiti sumnjive aktivnosti, rezultati su prilično loši jer već nakon 15 minuta ljudski mozak nije sposoban apsorbirati toliko aktivnosti. Zato naš pristup uključuje kombinaciju tehnologije i ljudskoga faktora. Tehnologija omogućava da područja na kojima se ništa ne događa zaposlenik eliminira i analitika mu prikazuje upravo informacije kojima se treba baviti. Primjerice, kad automobil dođe u zabranjenu zonu, tehnologija javlja odgovornoj osobi o tom prekršaju. No alarm se može i ručno aktivirati ako osoba primijeti da je riječ o prekršaju koji je izvan zone koju obuhvaća sustav – objašnjava Mandić.Rasno i klasno profiliranje, strah od gubitka privatnosti i uspostavljanja orvelovske države, s jedne strane, a s druge strane, mnogi podaci korisni gradskim nadzornim sustavima. Istraživanja diljem SAD-a i Velike Britanije koja su prije nekoliko godina provela sveučilišta Cambridge i Northeastern pokazala su da su krađe automobila smanjene za čak 51 posto na mjestima na koja su postavljene kamere i 23 posto manje prekršaja dogodilo se u vozilima javnog prijevoza. Nadzorni sustav očito će biti najproblematičnija točka u konačnom uspostavljanju pametnoga grada kao platonskog ideala življenja, kako ga nazivaju najveći zagovornici.