Koliko je problematičan hrvatski zdravstveni sustav pokazao je i Europski zdravstveni potrošački indeks (EHCI), prema kojem je u 2013. godini među 34 zemlje Hrvatska zauzela 19 mjesto.
Prema tom neovisnom istraživanju tvrtke Health Consumer Powerhouse (HCP) iz Švedske, u kojem su se ocjenjivali, primjerice, rezultati liječenja, odnos prema pacijentima, novi lijekovi, davanje mita ili prevencija, u laganom smo padu prema godini prije. Sada se očekuje, nakon promjene na čelu Ministarstva zdravlja, da će novi ministar Siniša Varga donijeti neke promjene iako do kraja mandata ove vlade možda i nema više mnogo vremena za velike izmjene. Najkorisniji bi bio, naravno, opći dogovor o smjeru u kojem će ići zdravstvo, ali ni to se nikako ne može obaviti u kratkom roku.- Održiv zdravstveni sustav u Hrvatskoj nije moguć bez strukturalnih promjena i sustavnog rješavanja brojnih problema. Jedan od njih zasigurno je i u činjenici da tek 35 posto ukupnog broja osiguranika plaća doprinose za zdravstvo jer je od 4,3 milijuna osiguranika tek oko 1,5 milijuna zaposleno. Nepovoljna gospodarska situacija, porast nezaposlenosti i sve starije stanovništvo uvelike utječu na smanjenje prihoda od doprinosa te dodatno opterećuju sustav, koji tek 16 posto potrošnje u zdravstvu osigurava iz privatnih izvora - rekli su u Plivi.
Opterećeni proizvođači Uspoređujući zadnje rezultate EHCI-ja s onima iz 2012. uočavaju da je Hrvatska ostala na jednakom broju bodova - 656 od najviše 1000, ali je ubrzani napredak drugih europskih zemalja uzrokovao blagi pad u ukupnom poretku. Hrvatska za zdravstvo izdvaja 8,6 posto BDP-a, navode, te pripada skupini zemalja s iznadprosječnom potrošnjom s obzirom na to da je prosjek Europske unije na oko osam posto BDP-a. Izdvajanje za zdravstvo u BDP-u stagnira od 2008. i niže je od prosjeka najrazvijenijih europskih zemalja, pa ih osobito zabrinjava da je udio izdataka za prevenciju u Hrvatskoj višestruko manji od europskog prosjeka. Dugoročni problem nelikvidnosti i produženih dana naplate kao i stalan pritisak na cijene lijekova, doveo je, procjenjuju u Plivi, do toga da su se opterećenje i uštede u najvećem dijelu prebacili na domaće proizvođače i privatni sektor, koji je podnio najveći teret. U protekle dvije godine, upozoravaju, proizvođači lijekova u Hrvatskoj pridonijeli su uštedama s više od 300 milijuna kuna, što je gotovo 60 posto ukupnih ušteda na lijekovima. - Takve mjere ostvaruju kratkoročne uštede, ali dovode u pitanje dugoročnu održivost zdravstvenog sustava. Istodobno se narušava konkurentnost domaće farmaceutske industrije, koja kao strateška industrija može osigurati povećanje izvoza, nova zapošljavanja te gospodarski rast u svim povezanim djelatnostima na hrvatskom tržištu. Kvalitetna, dugoročna i cjelovita reforma zdravstvenog sustava svakako je poželjna, a bila bi znatno uspješnija kada bi se njezin teret ravnomjerno rasporedio, a ne najvećim dijelom prelio na uštede u privatnom sektoru, jer to ugrožava radna mjesta kao i dugoročni razvoj tog dijela gospodarstva - kažu u Plivi. Restrukturiranje sustava može ubrzati bolje korištenje strukturnih i kohezijskih fondova EU te jačanje konkurencije na tržištu zdravstvene zaštite. U Plivi vjeruju da bi se u konstruktivnom dijalogu sa svim zainteresiranim stranama mogla iznaći rješenja koja će osigurati održivo funkcioniranje zdravstvenog sustava u interesu građana, ali i gospodarstva povezanog s tom djelatnošću.
Ne medicinskom turizmu Mr. sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med., specijalistica opće kirurgije i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata iz Splita, kaže da smo zapravo pali za dva mjesta na popisu. No ulaskom u EU u ocjeni našeg zdravstva s pozicije EU i mogli smo samo nazadovati, dodaje, jer se građane nije pripremilo za tržišne uvjete poslovanja u zdravstvu, što ulaskom u EU postaje sve vidljivije. Poziva se na izjavu dr. Arnea Björnberga, predsjedatelja HCP-a i rukovoditelja istraživanja. Björnberg kaže da ‘ako Hrvatska zaista želi privući dolazak inozemnih pacijenata na liječenje, vrijeme čekanja mora se znatno poboljšati, kao i kvaliteta ishoda. Možda to nije problem u privatnom sektoru…’ - što po njoj ukazuje da EU nije briga za hrvatsko zdravstvo, već za osnaženje tržišnih uvjeta poslovanja unutar sustava zdravlja. - To hrvatskim građanima i nije prioritet, štoviše, oni su protiv toga da se naše liječnike uposli na medicinskom turizmu i time društveni sektor zdravstva ostavi bez zdravstvenih djelatnika. Možda da smo još malo pali na toj ljestvici ne bi škodilo! Dakle, ovim indeksima EU ne mjerimo ništa bitno za nas. Naš indeks uspješnosti zdravstvenog sustava trebao bi pokazati koliko smo otvorili sustav zdravstva građanima, a ne koliko ga od njih udaljujemo - primjećuje Rušinović-Sunara.Ističe i da nismo stvorili nacionalni konsenzus o smjeru u kojem želimo razvijati sustav zdravlja i na tome nitko ništa ne radi, već svaka vlada vodi ‘svoju politiku’ i započinje kvazireforme koje s istinskim promjenama sustava nemaju ništa. No imaju mnogo, povezuje, s uvođenjem tržišnih uvjeta u zdravstvu, koje se naziva ‘amerikanizacijom’ sustava, za što nije nikada od građana dobivena suglasnost. Stoga je najveći problem što se ne čini ništa da se omogući kompetentno uključenje građana u odluke o zdravstvenom sustavu.
Izvozni proizvod Strategija razvoja zdravstva do 2020. isključivo vodi u jačanje privatnog sektora i slabljenje društvenog, smatra Rušinović-Sunara, jer su držanje koraka u vrhunskoj medicini i okretanje tržišnim uvjetima još jedan oblik pljačke hrvatskih građana, a ne strategija razvoja zdravstvenog sustava. - Riječ je o strategiji uništavanja društvenog u zdravstvenom sustavu. Teškoće se doživljavaju kao visoki troškovi bez prihoda, pa je potrebno povećati prihode. No to znači zatvaranje sustava za građane i otvaranje onima koji imaju dublji džep, a to su građani iz bogatijih zemalja EU i turisti - kaže Rušinović-Sunara. Rušinović-Sunara drži da bi dobro uređen zdravstveni sustav trebao biti onakav kakvim ga žele građani, kojima sada nije jasno zašto nešto nemaju iako su desetljećima izdvajali za zdravstvo. Sustav bi osjećali kao svoj da im je jedan dio izdvajanja na njihovom vlastitom računu kao u Njemačkoj. Građani moraju dobiti instituciju neovisnih zastupnika prava pacijenata kako bi zaštitili svoja prava i omogućili svoj pristup sustavu te osigurali partnerske odnose i vlastitu odgovornost za sustav. Sve počiva, tvrdi, na zaštiti građana od tržišnih nesmiljenih pravila koja krše ljudska prava u korist nečije privatne zarade. Da bi se to ostvarilo, prvo treba zakonski okvir za rad neovisnih zastupnika prava pacijenata, novi zakon o zaštiti prava pacijenata, zakon za alternativne načine liječenja, a tek onda prilagodba zdravstvenog osiguranja novim pristupima zdravstvu i ljudima. - Najmoderniji pristup sustavu zdravstva uspostava je partnerskih odnosa pacijenata u tome sustavu. Svjetski stručnjaci polako prihvaćaju što govorimo i sve češće se počinju referirati na postojanje institucije neovisnih zastupnika prava pacijenata. U tome smo svjetski pioniri i pratimo više od desetljeća kako se svijet polako mijenja i kako te naše ideje sve čvršće ulaze u osmišljavanje budućnosti zdravstvenog sustava. Mogli smo to imati i kao izvozni proizvod da je bilo malo sluha - zaključila je Rušinović-Sunara.