Ne, naslov nije izravan savjet sadašnjim i budućim dužnosnicima koji bi možebitno (u hrvatskome slučaju gotovo u pravilu) zakon rado izdali za novac. Prije je to zaključak iz prakse.
O tome kako politička elita, uvezana s podobnim dijelom one poslovne, možda može izbjeći posljednjih godina ‘popularnu‘ i prilično prometnu zagrebačku adresu. Zašto je zagrebački gradonačelnik u Remetincu, nije predmet ovoga teksta. Uostalom, nisu li redom svi uhićenici svojedobno rado poručivali: neka institucije rade svoj posao?
Više od korupcijske rabote kopka pitanje zašto su, barem u tri posljednja slučaja ‘teškaša‘ - Nadan Vidošević, Marina Lovrić Merzel, Milan Bandić - trebala više od dva mandata da se pokrene pravosudna mašina. Zapravo, nekoliko pitanja iskače iz spektakularnih uhićenja. Dakle, jesu li dva mandata gornja granica podnošenja ‘rodijačkog‘ načina upravljanja? Jesu li (barem kad je riječ o muškom dijelu uhićenika) nastradali samo zato što su ostali sami na političkoj vjetrometini, bez zaštite stranke iz koje su potekli? I Vidošević i Bandić ostali su bez stranačkog plašta u trenutku kad su svoju političku sudbinu odlučili krojiti sami. Jesu li uhićenja isključivo rezultat obračuna s nekadašnjim članovima ‘partija‘, posredno i diktirani pritisak na pravosuđe?
Ostatak pročitajte u sutrašnjem broju Lidera.