Grad Karlovac ušao je u aranžman s tvrtkom koja investira u gradnju termoelektrane na sječku. Toplina koja nastaje kao nusprodukt zimi bi grijala Karlovčane, a ljeti se bacala
Karlovac i njegovo šire područje leže na rubu jednog od najpotentnijih hrvatskih geotermalnih područja, a što je potvrđeno istražnim bušenjima INA-Naftaplina u Pokupskoj Luci kod Karlovca još 80-ih godina prošlog stoljeća. No karlovačke se gradske vlasti godinama oglušuju na te znanstvene činjenice i sjajan potencijal na koji su ih prije 10 godina uputili stručnjaci iz INA-Naftaplina.
Međutim, čelništvo Grada Karlovca ‘na mala vrata’ uvelo je tvrtku PCC Biomasa Karlovac u vlasništvu PCC Energy Ltd-a s Malte kao investitora gradnje kogeneracijske termoelektrane-toplane na sječku u rubnoj gradskoj četvrti Ilovac. S obzirom na urušavanje postojećeg sustava centralnoga grijanja i gubitke toplane, gradska je vlast očajnički ušla u taj upitan aranžman. Naime, predstavnici PCC Energyja na predstavljanju projekta Gradskom vijeću, osim uvjeravanja da će Karlovac imati mnogo jeftinije centralno grijanje, nisu konkretno odgovorili na niz bitnih tehničko-ekonomskih pitanja (ne-HDZ-ovih) vijećnika.
Klimavi projekt i plan
Plan je PCC-a BK-a investicijom od 30 milijuna eura, od čega bi ‘neka hrvatska banka’ osigurala 65 posto novca, do početka 2018. godine sagraditi Be-To Ilovac snage 5 MW električnih i 20 MW toplinskih, koji bi trokilometarskim toplovodom spojio s Gradskom toplanom i prodavao joj vrelu vodu. Glavni interes investitora proizvodnja je i prodaja električne energije HEP-u i povlačenje državnih poticaja u cijeni te struje, a toplina nakon parne turbine nusprodukt je kojeg se takva postrojenja moraju riješiti. I tu je uletio Grad, koji bi preuzimao taj otpad Te-To Ilovca u svoj toplovod i još ga skupo plaćao 14 godina po zajamčenoj cijeni, kako to zahtijevaju malteški ‘dobrotvori’. Te-To Ilovac navodi da će na godinu trebati oko 62.000 tona sječke, a na pitanje odakle će nabaviti tu količinu goriva, odgovor je ‘od jednoga privatnog dobavljača, a pitat ćemo i Hrvatske šume’.
Kolika će biti cijena kWh te toplinske energije prema toplani, koliko će to biti jeftinije u odnosu na sadašnje cijene grijanja, kako će se spriječiti onečišćenje okoliša, pitanja su koja su tada ostala bez odgovora. Grad se dovodi u situaciju da ga se ucjenjuje i nameće mu se cijena te otpadne topline tijekom 14 godina, a odgovornost za cijenu prebacuje se na HERA-u. Za razliku od Zagreba, gdje Te-To toplom vodom opskrbljuje korisnike čitavu godinu, karlovačka toplana radi samo tijekom ložne sezone, a Te-To Ilovac struju planira proizvoditi čitavu godinu. Tek na inzistiranje vijećnika Davora Petračića da otkrije kamo će s toplinom izvan sezone grijanja, Giuseppe D’Anna iz Te-To Ilovca priznao je da će se ta toplina ispuštati u okoliš!
Dragocjeno drvo
Za razliku od drvoprerađivačkih pogona koji u potpunosti iskoriste kogeneracijom dobivenu toplinu kao Cedar u Vrbovskom za sušare i parionice ili Šerif, koji viškovima topline grije zatvor i javne institucije u Glini, ovakve ’projekte’ s bacanjem energije u zrak ozbiljni energetičari nazivaju zločinom s aspekta neracionalnoga korištenja dragocjenom drvnom masom, koje Hrvatska nema u neograničenim količinama. U Te-To Ilovcu spaljivalo bi se 20 do 25 šlepera sječke na dan, od čega bi nastajalo oko 22 tone pepela, čemu treba dodati i znatne količine letećeg pepela te emisiju CO₂ i NO₂, a odgovor je da bi se taj pepeo odvozio na zbrinjavanje u 113 km udaljen Ivanec. Doda li se tome i plan da se sječka dovozi šleperima iz 130 km udaljene Sunje, i dobro upućenim energetičarima isplativost toga posla ostaje enigma. Očito, glavni financijski interes PCC-a i sličnih projekata, kakvi se sve češće uvode u Hrvatsku, državni je poticaj za struju isporučenu HEP-u. Ako još nešto ušićare na svojoj otpadnoj toplini, eto ekstraprofita, a možda i koja kuna u džep onima koji su na lokalnoj razini omogućili takve projekte. Koga briga i što se taj projekt kosi sa ‘Zaključkom o utvrđivanju kriterija za izbor lokacija za termoelektrane i nuklearne objekte’.
Moglo se bolje
Točno prije 10 godina tadašnje su Gradsko poglavarstvo na čelu s Mirom Škrgatićem posjetili direktor INA-Naftaplina Alojz Getriher i njegov pomoćnik Boris Vrbanac i predstavili vrlo povoljne rezultate INA-Naftaplinovih bušenja. Bušenjem na dubini između 1890 i 3523 metra, rekli su Getriher i Vrbanac, naišli su na bogato ležište vode temperature 140°C, s energetskim potencijalom za višestupanjsko iskorištenje. Pošto INA-Naftaplin nije bio zainteresiran investirati u razradu tih projekata, ponudio je Gradu na otkup detaljnu dokumentaciju za 1,1 milijuna kuna kao podlogu za traženje investitora u eksploataciju toga geotermalnog potencijala.
Godinu poslije akademik Mirko Zelić i gradonačelnik Škrgatić potpisali su i pismo namjere u tom smislu. I otada se, barem za javnost, nije s time događalo ništa. Ovih dana umirovljeni karlovački geolog Boris Vrbanac uputio je apel prema gradskim vlastima, a na tematskoj tribini upoznao javnost što ima u podzemlju, ali to ne iskorištava.
Ulaganjem od oko milijun dolara po kilometru bušenja, tvrdi Vrbanac, mogle bi se napola bliže Karlovcu izbušiti nove bušotine u isto dokazano ležište geotermalne vode, koja bi prema geotermičkom gradijentu na oko 2,5 km dubine imala temperaturu od oko 110°C, a energetski iskorištena voda vraćala bi se natrag u podzemlje na ‘dogrijavanje’. I voda te temperature može se iskoristiti prvo za dobivanje električne energije energanom s radom na načelima ‘Organskoga Rankineovog ciklusa’, nakon čega bi se ta i dalje vrela voda slala u toplovod sadašnje Gradske toplane. Njezin povratni vod bi s vodom temperature od 60-ak °C mogao čitavo vrijeme, prema Vrbančevom prijedlogu, grijati nekoliko bazena u gradu te na svom putu natrag u podzemlje još zagrijati i plastenike za uzgoj cvijeća, koje se sad uvozi. Gradnja geotermalne elektrane znatno bi u startu premašila 25 milijuna kuna Vrbančevoga ‘golog’ prijedloga samo s dobavom vrele vode, ali dugoročno ta bi komponenta čak i s efikasnošću od 10-ak posto ubrzala povrat investicije prodajom struje, a time bi se pokrio i ‘hladni pogon’ izvan sezone grijanja. S obzirom na to da je to obnovljiv izvor energije, Vrbanac smatra da ne bi bio problem pokriti znatan dio te investicije novcem iz fondova EU. Uz kontrolu plinova iz podzemlja, geotermalna energija nije opterećena pitanjima emisije stakleničkih plinova. Prema Vrbančevom izračunu, uključujući troškove rada i održavanja tog sustava i otplate investicije, cijena grijanja za krajnje korisnike trebala bi pasti na 20 do 25 posto sadašnje vrlo visoke cijene grijanja u Karlovcu.