Prezentacija glavnih zaključaka najnovijeg izvješća MMF-a za Srednju, Istočnu i Jugoistočnu Europu ‘Regional Economic Issues‘ - iako se samo u jednom detalju doticala konkretno (i) Hrvatske - pokazala je koliko smo daleko od posljednjeg vagona koji vozi prema rastu.
Anna Ilyina, voditeljica Odjela za europske zemlje s rastućim tržištima u MMF-ovom Sektoru za Europu (i nekadašnja članica MMF-ove misije za Hrvatsku), očekuje da će hrvatski BDP s ranije procijenjenih plus 1,5 posto ove godine završiti na minus 0,6 posto. Prosjek rasta cijele regije, bez (pre)brzo rastućih Rusije i Turske, bit će 2,3 posto, gotovo dvostruko više nego lani. Na naše ‘veselje‘, čak se i u toj optimističnoj slici naziru oblaci. Ilyina se, naime, u analizi posebno koncentrirala na rizike inozemnog financiranja, na čemu sve zemlje regije kašlju. Uvjeti financiranja na inozemnome tržištu sve su kompliciraniji, čemu pridonosi i otvorena najava FED-a da nema više ‘easy money‘. Uvjeti zaduživanja postaju rizično volatilni, banke majke nerado financiraju svoje regionalne ekspoziture, pa je opasnost od nove kontrakcije, unatoč relativno dobrim prognozama, itekako moguća. Podosta je zemalja regije, među kojima Hrvatska prednjači, koje su vrlo tanke kože kada su u pitanju uvjeti zaduženja, zbog visokoga vanjskog duga, s velikim potrebama za refinanciranjem, izloženosti valutnom riziku i premalom broju zainteresiranih kreditora.
Dakle, ponovimo - Hrvatskoj je prognoza revidirana za dva postotna poena prema dolje, svi drugi rastu. I to u vrijeme kada se prognozira pogoršanje uvjeta zaduživanja i smanjeno financiranje stranih banaka - priljev kapitala u CESEE regiju, ne ubrajajući Rusiju i Tursku, u trećem lanjskom tromjesečju prvi je put od 2009. godine u minusu. Iako je u zadnjem tromjesečju prošle godine ipak došlo do oporavka, ostaje opasnost nove kontrakcije. Uzroci takvog scenarija mogu biti razni, od eskalacije geopolitičkih tenzija i sporog tempa oporavka eurozone, do pogoršanja uvjeta finaciranja zbog normalizacije monetarne politike u vodećim ekonomijama, prvenstveno SAD-u. U MMF-u predviđaju da će nestabilni uvjeti vanjskog financiranja imati ukupno negativan, ali u krajnjoj liniji podnošljiv utjecaj na zemlje CESEE regiju.
No da ne bi sve ostalo u zraku, daje i preporuke kojima bi se ugrožene države mogle obraniti od vanjskih šokova te stvoriti jači potencijal za rast:1.Zemlje koje imaju prostora za fleksibilniju monetarnu politiku, moraju nastaviti koristiti taj prostor kao prvu liniju obrane za trajanja tržišne volatilnosti. Osiguravanje vanjske kreditne linije i ciljano pružanje likvidnosti također bi moglo biti od pomoći. 2.Diversifikacija izvora financiranja i produbljivanje lokalne baze investitora smanjuje ranjivost zemalja na idiosinkratske šokove i prelijevanje problema putem zajedničkih zajmodavaca.3.Sve države, a naročito one sa slabijim makroekonomskim temeljima, mogu poboljšati otpornost na šokove fiskalnom reformom i adresiranjem naslijeđenih strukturnih problema koji onemogućuju rast i drže nezaposlenost na neprihvatljivo visokim razinama. Također, trebaju rješavati velik udio loših kredita koji koči daljnje zajmove. 4.Implementacija strukturnih reformi koje bi omogućile gospodarski rast sa sobom bi donijela i više priljeva stranih investicija. Zvuči poznato?