U Saboru je jučer održan okrugli stol „Moguća rješenja problema kredita u švicarskim francima“ u organizaciji ORaH-a. Raspravu je otvorila saborska zastupnica i predsjednica ORaH-a, dr. sc. Mirela Holy, koja je kazala kako je iz ORaH-a prije dva tjedna predloženo rješavanje kredita u švicarskim francima konverzijom u eure ili kune te ravnomjernom raspodjelom tereta konverzije između kreditora i dužnika.
Holy je naglasila da je svrha ovog okruglog stola nuđenje mogućih rješenja ovog problema kroz argumentirani dijalog svih zainteresiranih strana bez politizacije i iskorištavanja nesreće velikog broja hrvatskih građana.
Bivši koordinator udruge Franak i istaknuti aktivist, dipl. ing. Goran Aleksić, istakao je da je rješavanje problema dužničke krize uslijed divljanja tečaja CHF potrebno sagledati kroz vizuru morala i poštenja. Banke jesu ostvarile ekstra profite na tečajnim razlikama, pa unatoč tome što naglašavaju da je sve po propisima, činjenica jest i to da su banke majke kroz forward ugovore i valutni swap ostvarile cca. 3 milijarde kuna tečajnih razlika, da su domaće banke ostvarile 3,5 milijardi kuna tečajnih razlika na nezakonito povećanim kamatama i da u sadašnjoj poziciji banke majke mogu računati na još cca. 7 milijardi ekstra profita na tečajnim razlikama. To je ukupno 13,5 milijardi kuna ekstra profita. Ono što je potrebno učiniti jest organizirati radni tim sastavljen od predstavnika banaka, HNB-a, Vlade RH i dužnika te dogovoriti konverziju kredita CHF u kunske kredite po početnom tečaju iz ugovora o kreditu. Trošak trebaju snositi banke, kojima bi to značilo samo smanjenu dobit, a nikakav gubitak. Izvor financiranja svakako treba biti spomenuti ekstra profit. Ukupna dobit banaka u razdoblju od 2007. do 2013. iznosila je 28,3 milijarde kuna, pa odricanjem od 13,5 milijardi kuna nemoralno stečenog ekstra profita banke ne bi uopće loše prošle, dapače, omogućile bi minimalizaciju loših kredita, povećanje gospodarske aktivnosti uslijed veće potrošnje i mogućnost za plasiranje novih kredita - a sve to vodi u smjeru izlaska iz recesijskih kretanja.
Dekan Ekonomskog Fakulteta Split, prof.dr.sc. Željko Garača, istaknuo je kako je njegov interes za problem švicarskih franaka nastao u zadnja 2 tjedna temeljem načela da ‘‘znanstvenik traga za istinom, a ne obranom interesa‘‘. Poslovi SWOP-a su zakoniti – ali valutno osiguranje ima cijenu. Prostora za ‘‘ekstra dobit‘‘ kada tečaj oscilira nema, jer je cijena visoka, a rizik plaćaju klijenti. Banke su se ponijele nefer prema klijentima kod povećanja kamatnih stopa. Predložio je da se rješenje krize učini kroz najmanji društveni trošak. Redoslijednu odgovornost za nastalu krizu snose svi, od HNB-a i banaka, pa sve do dužnika i potrebno je napraviti vremenski redoslijed kojim će se teret troška rješenja krize raspodijeliti. Bankama treba gubitke raspodijeliti kroz dulji vremenski period. Predlaže da se jednosmjerno fiksira tečaj franka sve do kraja isteka kredita, što bi za klijente značilo pogodnost ako bi se desio pad tečaja franka ispod 6,39 kn, a tečaj iznad 6,39 kn ne bi se primjenjivao. Postupak bi se provodio samo knjigovodstveno te ne bi bilo stvarnih zamjena deviza. HNB-u poručuje da uloži dodatni napor, propisivanje postupaka za osiguravanje od (dodatnih) RIZIKA. Klijenti su neoprezno ušli u zaduživanje, ali platili su dovoljno kroz proteklo razdoblje. Naredni period bi bio za njih nagrada kroz ovakvo sistematsko rješenje, a svaka odgoda je štetna. Država treba preuzeti brigu, ali ne unaprijed već samo ako netko postane socijalni slučaj na temelju drugih kriterija.
Prof.dr.sc. Guste Santini ponudio je rješenje u 4 sektora – sudionika u rješavanju problema i podsjeća na Zakon o obveznim odnosima koji je trebao ukinuti sve valute. Upozorio da je fiksiranje tečaja na 6,39kn po važnosti jednako s događajem od 04.10.1993. To je ništa drugo doli aprecijacija kune, naglasio je i zapitao se u kojem pravcu idemo. Prije godinu dana pokrenuta je rasprava o oporezivanju imovine, a sada govorimo o subvencijama nekretnina. Uvodimo kamate na štednju, a sada trebamo štednju. HNB je morala razmotriti ovakve mogućnosti ako ne i predvidjeti. Nažalost, nedostaje kreditna politika, što je najočitije kada se promatra kako rastu krediti stanovništvu, a gospodarstvu opadaju. S obzirom na aktualnu situaciju, HNB treba utvrditi jesu li banke poslovale kako valja te tvrditi socijalno stanje dužnika. Država je morala ukinuti valutnu klauzulu i ograničiti maksimalnu zaduženost na 1/3 emitirane obveze. Predlaže uvođenje saborske komisije, o čemu će raspravljati sabor, a prije toga savjetovanje sa stručnim tijelima.
Nezavisna Saborska zastupnica dr.sc. Martina Dalić – kazala da je zakonski proklamiran tečaj na ovoj razini upitan i upozorila je da smo s višestrukim deviznim tečajem raskrstili u bivšoj državi. S jedne strane smanjujemo administrativno tečaj, a s druge pozivamo na emisiju kune. Pozvala je da se važne odluke donose hladne glave. Nema jednoobraznog rješenja, za dužnike u švicarskim francima potrebna je cijela lepeza. Nadalje upozorava da valutni rizik nije rješio banke kreditnog rizika. Ne želi ulaziti u to dali su banke poslovale u skladu sa zakonom, to je briga HNB-a. Moramo imati povjerenja u svoje institucije. Ovo je prilika za HNB da potakne edukaciju građana.
Krešimir Bubalo, HDSSB izjavio je da podržava ovakve tribine. Pita se zašto 6,39 a ne 5?. Ukazao je na važnu činjenicu o kojoj do sada nije bilo govora u javnosti, da su ugovore o kreditu solemizirali javni bilježnici i temeljem toga ostarivali visoke prihode a da nisu upoznavali klijente sa sadržajem i opasnostima ugovora koji potpisuju. Predlaže rješenje raspodjele nastalih troškova po principu ¼. HNB, Banke, dužnici, država, naglasivši kako HNB snosi dobar dio odgovornosti, nije rekao dali bi i javni bilježnici trebali odgovarati solidarno za nastalu stetu.