Konzultant Marijan Kostrenčić (1959.) jedan je od najboljih poznavatelja korporacijskih prilika u Hrvatskoj, pogotovo kad je riječ o akvizicijama. Savjetnik je mnogim stranim tvrtkama koje su došle u Hrvatsku. U posljednje vrijeme najviše se spominjao kao konzultant u predstečajnoj nagodbi Europapress holdinga.
Radi i na projektima za fondove EU. Dosta se bavi marinom pokraj Trogira u kojoj kao partner ima sve više iskustava, tj. problema s lokalnom upravom. Savjetnik je Vipneta i još nekoliko tvrtki. Deset godina uspješno se bavio stranim novim greenfield-projektima i akvizicijama.
• Recesija je, među ostalim, utjecala i na tržište spajanja i akvizicija. Što danas savjetujete stranim klijentima? Kako im pomažete?
- Hrvatska je već nekoliko godina nezanimljiva ozbiljnim investitorima. U prvom valu nakon privatizacije položaji su uglavnom zauzeti, no još postoje sektori u kojima je moglo biti posla i novih investicija. No kriza u kombinaciji s nestabilnim pravnim sustavom i korupcijom otežavaju bilo kakve aktivnosti. Korupcije je na državnoj razini danas mnogo manje nego na lokalnoj. To je primijetio i državni odvjetnik Dinko Cvitan najavivši lokalne uprave kao fokus borbe protiv korupcije. Iako, nisam do sada vidio da se u tom smislu nešto ozbiljno pokrenulo. Projekti koji se ne provode zbog činovnika iz lokalnih uprava, a imali smo bezbroj takvih primjera, sprečavaju i sve druge ulagače da imaju neki ozbiljan pristup Hrvatskoj. Primjerice, aktivno sam sudjelovao u jednom odličnom projektu s fondom Charlemagne Capital u spajanju nekoliko manjih banaka krajem 90-ih (Dalmatinske, Istarske, Dubrovačke i Sisačke), u jednu novu banku (Nova banka d.d.) koja je poslije prodana OTP banci. Takvim projektom stvorena je nova vrijednost, dioničari su dobro zaradili, a država je izbjegla trošak sanacije tih banaka. Danas još ima mnogo malih banaka koje su u problemima pa sam razmišljao da napravimo nešto slično s njih sedam-osam, da se digne njihova vrijednost bilance na, recimo ukupno, pet milijardi kuna. Ponovno sam stupio u kontakt s potrebnim ljudima uključujući između ostalih i taj isti fond Charlemagne, međutim odgovori koje sam dobio glasili su: „Super projekt, ali ne u Hrvatskoj.“ Sličan projekt trenutačno traje u Srbiji. Nije još realiziran, ali mnogo je dalje dogurao.
• Sudjelovali ste u kreiranju modela za predstečajnu nagodbu EPH. U kojoj je fazi taj projekt?
- Oko moje uloge u restrukturiranju i predstečajnoj nagodbi EPH bilo je mnogo špekulacija. Nino Pavić je moj dugogodišnji prijatelj iz studentskih dana, i iako se često nismo slagali u mišljenjima, cijenim njegovu strast i znanje o novinarstvu. Kako sam i sâm ovisan o novinama, na njegovu molbu i uz suglasnost Styrije (s kojom sam konzultantski vezan dugo godina) dopustio sam da moja konzultantska tvrtka Intel odradi operativan posao. Realizirali su ga vrlo mladi i sposobni konzultanti poput Hrvoja Cesara iz Intela i Gorana Horvata iz KPMG-a. Ja sam u cijeloj priči bio samo poveznica prema Paviću i WAZ-u. Nisam u nikakvim vlasničkim odnosima s EPH-om niti ću biti. Za to nemam ni prostora. Kada završi predstečajna nagodba, pitanje je hoće li biti potrebe za nekim mojim strateškim savjetovanjem kao što je bilo sada.
• Što će se tu događati?
- Mislim da će se do rujna taj proces završiti i tada bi EPH trebao prionuti poslu da se tvrtka reorganizira kako bi se predstečajni postupak mogao provoditi. Ne smijemo zaboraviti da predstečajni plan u svakom trenutku može biti prekinut ako tvrtka ne ispunjava obveze iz plana. Postoji financijski partner, a to je Marijan Hanžeković, koji sigurno ima dogovoren način suradnje s Pavićem, bez kojeg EPH nije ista tvrtka. Paviću treba poslovodna i financijska, a ne izdavačka pomoć, i to može biti dobra kombinacija.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera. Možete ga pročitati na iPadu, a aplikaciju s pomoću koje ga možete kupiti skinite OVDJE. Tiskano izdanje možete kupiti na prodajnim mjestima koja možete pronaći OVDJE.