Vjerojatno bi i da se pojavi na izboru za miss najtraženiji ministar - Slavko Linić - izazvao neviđeno zanimanje.
Na okruglom stolu magazina Banka: ‘Restrukturiranje ili likvidacija?‘ tražilo se mjesto više što pokazuje da trenutno ne postoji važnija tema niti važniji ministar. Tim više što se s njim možete ne složiti, ali ne možete ustvrditi da ne zna o čemu govori i da ne stoji iza svake svoje odluke. Na pitanje je li Zakon o predstečajnoj nagodbi samo vatrogasni ili možda sistemski, dakle stvara rutine za izlazak s tržišta Linić je decidirano odgovorio da zakon nije trenutno nego trajno rješenje. I to u izravnoj komunikaciji vjerovnika i dužnika, bez uplitanja sudova.- Ako se tvrtka ne može održati na tržištu cilj je što prije prodati njezine nekretnine, ako ima i pokretnine, kako bi se one što prije stavile u funkciju. Naime, cilj je trošak stečaja polako prebacivati na imovinu dužnika. Nekretnine su najveća dubioza u koju su hrvatske tvrtke počele upadati prije pet godina. Bez obzira na temeljni biznis svakim se viškom novca kupovala nekretnina i banke su to financirale. To je bilo potpuno pogrešno usmjereno ulaganje profita - kaže Linić dodajući da postoji velika volja banaka da se aktivno uključe u restrukturiranje dužnika. Štoviše, Zagrebačka je banka pokrenula inicijativu osnivanja novog equity fonda (rizičnog kapitala) u koji bi kapital uložili i Svjetska banka i EU fondovi, a koji bi poslužio dokapitalizaciji poduzeća. Najveći je problem većine srednjih i velikih poduzeća, tvrdi Linić, to što im je udjel vlastitog kapitala pao ispod deset posto, a s takvim poražavajućim podatkom nijedna banka im ne može odobriti kredit za investicije. Da za mnoge tvrtke predstečajna nagodba neće biti spas potvrđuje i primjer Konstruktora, prve velike tvrtke koja odlazi u stečaj. - Dok im je država pomagala oni su osnivali nove tvrtke, na njih prebacivali imovinu i zaposlenike, napisali su bezvezni plan restrukturiranja, nisu razgovarali s vjerovnicima - poručuje Linić dodajući da unatoč tom slučaju potvrđujući još jednom da imaju dosad najveću potporu banaka. Vlada je, kaže, lani osigurala čak deset milijardi kuna kredita, no država ne može zamijeniti financijski sektor, može samo preuzeti dio rizika i utjecati na smanjenje kamata. Istodobno, upozorava da će nam javni dug skočiti na 58 posto udjela u BDP-u i to zbog restrukturiranja javnih tvrtki poput HŽ-a, HEP-a, cestara...Vladimir Preveden, direktor zagrebačkog Ureda Roland Bergera upozorio je kako je naš najveći problem pad konkurentnosti i pasivnost realnog sektora koji je premalo inovativan i internacionaliziran.- U Hrvatskoj je sve fokusirano na linearno rezanje troškova koji zamjenjuje inicijativu i rast prodaje. Iznimno je loše što samo trećina tvrtki planira širenje, ali samo u regiji, sva su ostala tržišta potpuno zanemarena. Prevelik je naglasak na refinanciranju. Tvrtke se moraju aktivno restrukturirati, financijski i operativno, u to uključiti banke prije nego nastupi predstečajna nagodba i onda se fokusirati na strateško restrukturiranje kroz inovacije u regiji i svijetu - preporučio je Preveden. Koliko je restrukturiranje slabo zastupljeno među tvrtkama podacima je potvrdio i Mario Vukelić, predsjednik Visokog trgovačkog suda. Od 153 tisuće trgovačkih društava koliko ih je početkom 2012. bilo upisano u registru, do kraja godine čak 33600, dakle golemih 23 posto brisano je iz evidencije dok je istodobno upisano samo 8500 ili pet posto novih poduzeća. Da nema važnije zadaće od restrukturiranja objasnio je i ovako:‘ Još je Friedman zaključio da nije stvar u tome jedu li veliki male nego da brzi jedu spore‘.S obzirom na pritisak sa svih strana hrvatska poduzeća moraju biti brza barem poput Jasona Gatlina, ako ne poput Usaina Bolta.